BIBLIOGRAFSKI PODATCI: HENA COM, Zagreb 2001.g.
BILJEŠKE O PISCU:
Izraelski pisac Ephraim Kishon koji u Izraelu i Švicarskoj, ( rođen 1924. u Budimpešti ) najpoznatiji je suvremeni strani pisac u Hrvatskoj ( baš kao i u Njemačkoj ), bar ako je suditi po broju objelodanjenih djela i izdanja. Dosad mu je izašlo ukupno trinaest knjiga, od kojih neke u više izdanja i u visokim nakladama.
Knjige su prevedene na33 jezika, među ostalim i na frizijski, jedan od jezika kojim danas govori ponajmanje ljudi na svijrtu. Ukupna je naklada njegovih knjiga negdje oko 40 milijuna, od čega je samo u Njemačkoj tiskano oko 28 milijuna.
Kishon se zapravo rodio pod imenom Ferenc Hoffmann. Ime i prezime promijenio je tek nakon dolaska u Izrael 1949. godine. Promijenio mu ga je imigracijski službenik koji je držao da Ferenc Hoffmann ne zvuči dovoljno židovski.
NA SLIKU I PRILIKU:
BILJEŠKE TIJEKOM ČITANJA:
- čini mi se da je gospodin Kishon presretan štoje dobio Rafija i da ne želi biti previše skroman u odabiranju rodbine koju će povesti u bolnicu jer još malo i može iznajmiti autobus kojim će svi jedva nekako doći do bolnice.
« Najbolja supruga odlučila je donijeti Rafija na svijet usred noći, tako da sam morao čekati sve do jutra da bih ga mogao vidjeti. Doktor mi je savjetovao da svakako prvi put dođem sam. Stoga nisam poveo nikoga osim svoju majku jer ona je dakako moja majka, a za ravnotežu poveo sam i ženine roditelje jer, na kraju krajeva, i njima se rodio unuk. Nisam mogao izostaviti ni tetu Ilku ni ujaka Jakova jer bi se inače strašno uvrijedili, a ni Zieglerove koji su već poslali prekrasan dar: bijele platnene cipelice, isto takvu kapicu i najljepše hlačice na svijetu, plave poput neba.» (cit.13.str.)
- pa čini mi e da smood krznenog kaputa i dijamantne ogrlice pali na samo buket crvenih karanfila i jednu bananu koja će pripasti Rafiju, zar su baš svi muškarci na ovome svijetu tolike škrtice?
« Na koncu sam joj kupio prekrasan buket crvenih karanfila s bogatom šarenom vrpcom, i bananu za Rafija. A u znak priznanja za sve njene napore – obukao sam tamno odijelo. Neka zna da joj opraštam sve paklene muke koje sam noćas prošao i da joj ništa ne zamjeram.» (cit.14.str.)
- pa teta Ilka je napokon pronašla jedno novorođenče
« U tom času tetka Ilka, koja je, još uvijek uvrijeđena, zaostala za nama, odnekud pobjednički zakliktala.
- Tu je! Eno ga!
Požurismo onamo,kad tamo... na kolicima poput onih za posluživanje ... leži nešto od glave do pete začahureno u bijelo...» (cit.14.str.)
- pitam se što se dogodilo da se teta Ilka onesvijestila kada je uhvatila Rafija, pa nije valjda toliko ružan?!
« Oprezno je podigla pokrivač i onesvijestila se.
Pred nama je ležao Rafi.
Rafi glavom i bradom.
Pravi mali anđeo.» (cit.15.str.)
- ha, ha ha...mislim da je bilo vrijeme da sada svatko povuče sve svoje riječi koje su dali Rafiju, ups, oprostite, kćeri gospođe Mizrahi jer to uopće i nije bio Rafi...
« - Molim vas – upitah je – a gdje je gospođa Kishon?
- Koja gospođa Kishon?
- Pa majka? Zar ovo nije sin gospođe Kishon?
- Ovo? Ni govora.ovo pripada gospođi Mizrahi. Osim toga to je djevojčica – reče sestra i odveze malo čdovište. Stvarno, krajnje je vrijeme da se nešto poduzme protiv anarhije u našim bolnicama.» (cit.16.str.)
BILJEŠKE NAKON ČITANJA:
DOJAM:
Priča mi se jako svidjela zbog preokreta na kraju jer su svi ostali zbunjeni i shvatili su da su se prevarili i kakve su «budale» svi ispali posebno zbog toga što je to još bila i djevojčica, a ne dječak. To me je jako nasmijalo.
VRSTA DJELA:
- pripovijetka
TEMA:
Rođenje malog Rafija
MIJESTO I VRIJEME RADNJE:
- u kući (cit.13.str.)
- u bolnici ( cit.15.str.)
KOMPOZICIJA:
UVOD: rođenje malog Rafija
ZAPLET: polazak u bolnicu
VRHUNAC: rodbina vidi novorođenče i nadmeću se kome je sličnije
RASPLET: krivo dijete
STILSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA:
EPITETI:
- platnene cipelice (cit.13.str.)
- najljepše hlače (cit.13.str.)
USPOREDBA:
- plave poput neba (cit.13.str.)
METAFORA:
- na sliku i priliku (cit.13.str.)
ODLOMAK KOJI TI SE NAJVIŠE SVIDIO I ZAŠTO:
« - Molim vas – upitah je – a gdje je gospođa Kishon?
- Koja gospođa Kishon?
- Pa majka? Zar ovo nije sin gospođe Kishon?
- Ovo? Ni govora.ovo pripada gospođi Mizrahi. Osim toga to je djevojčica – reče sestra i odveze malo čdovište. Stvarno, krajnje je vrijeme da se nešto poduzme protiv anarhije u našim bolnicama.» (cit.16.str.)
Ovaj odlomak odabrala sam zato što me je najviše nasmijao i tako razbio cijelu monotoniju ove priče učinivši je tako zanimljivijom i privlačnijom za čitanje.
LIKOVI:
Rafi, teta Ilka, gospodin Kishon, rodbina.....
OSOBINE LIKOVA:
TETA ILKA:
- uzbuđena
« U tom času tetka Ilka, koja je, još uvijek uvrijeđena, zaostala za nama, odnekud pobjednički zakliktala.
- Tu je! Eno ga!» (cit.14.str.)
- iznenađena
« Oprezno je podigla pokrivač i onesvijestila se.
Pred nama je ležao Rafi.
Rafi glavom i bradom.
Pravi mali anđeo.» (cit.15.str.)
GOSPODIN KISHON:
- nestrpljiv
« Najbolja supruga odlučila je donijeti Rafija na svijet usred noći, tako da sam morao čekati sve do jutra da bih ga mogao vidjeti.» (cit.13.str.)
- povučen
«Ja ništa ne vidim – rekoh, na što je teta Ilka profrktala da naravno ništa ne vidim, nitko bilo tko drugi može što vidjeti, kad su ga tako umotali.» (cit.15.str.)
KRATKI SADRŽAJ:
Napokon se rodio Rafi. Gospodin Kishon jedva je dočekao jutro i u svoj je auto nakrcao svu rodbinu koja je stala unutra. Dolaskom u bolnicu svi su nestrpljivo dočekali sestru koja ih je zatim uputila dosobe gospođe Kishon. Ušli su u sobu i teta Ilka je odmah pronašla novorođenče koje je, dakako, morao biti Rafi jer je isti kao pokojni djed, isti je kao stric, ma ne , ni to nije to, više liči na pradjeda, ima njegove oči..... Kada je sestra ušla u soburekla im je da to nije Rafi, da to nije čak ni dječak, već djevojčica. Ups, koji «baksuz».
OSNOVNA MISAO/ PORUKA:
Mudar čovjek sam donosi odluke; budala prihvaća javno mišljenje!
TELEKOMPLIKACIJE
BILJEŠKE TIJEKOM ČITANJA
- prema Kishonovim riječima čini mi se da nije baš zabavno biti izraelski putnik, mislim da bih ja umrla od dosade i neznanja da sam na njegovom mjestu.
« Kad putuje po svijetu, izraelski se građanin osjeća kao odsječen od svoje zemlje. Pokatkad na TV-ekranu uspije uhvatiti kartu Sinaja prošaranu točkastim i iscrtanim linijama, ponegdje naleti na prastare izraelske novine, a s vremena na vrijeme dobije pismo od kuće, i kojem obično stoji: Idući put više! I to je sve...» (cit.102.str.)
- mislim da se telefonirati iz New Yorka stvarno ne isplati ako malo ne snize cijenu po minuti, ali čini mi se da izraelski putnici i nemaju previše izbora ukoliko se žele čuti sa svojom obitelji.
« To je naenaplativo! Da, nenaplativo je prava riječ: minuta razgovora na relaciji New York-Tel Aviv stoji punih osam dolara.
Pa neka stoji koliko hoće!» (cit.102.str.)
- mislim da se Renana sva uzbudila jer priča s ocem preko telefona, ali on je ipak u Americi, pa ne ide svakome tata, svaki dan baš ravno u Ameriku i zatim od tamo zove telefonom kuću.
« - Tko je tamo?- Renana će opet. – Halo.
- Ovdje tata.
- Tko?
- Tata, tata ovdje. Je li mama kod kuće?
- A tko je tamo?
- Tata.
- Moj tata?
- Da, ovdje tvoj tata. Daj mi mamu, srce!
- Čekaj malo... tata, slušaj, tata...
- Slušam.
- Kako si?
- Dobro sam, dobro. Gdje je mama?
- Ti si sada u Americi. Zoveš iz Amerike?
- Da zovem iz Amerike i jako mi se žuri...
- Hoćeš li Amira?» (cit.103.str.)
- pa kako stvari stoje, mislim da će tata morati platiti stvarno «debeli» račun jer je on planirao razgovarati samo tri minute, ali, čini se, da mu se plan izjelovio i upravo prolazi osma minuta, a Amir se još ne javlja. Što sada?
« Prošlo je već sedam debelih minuta. Sedam minuta po osam dolara! Djeci bi trebao zabraniti da telefoniraju. Osam minuta. Gdje je sad taj klinac? Amire-e-e!» (cit.103.str.)
- baš kao što sam i pretpostavila nakon razgovora tata će cijelu godinu dana raditi samo da bi otplatio telefonski račun koji je iz sekunde u sekundu sve veći i veći.
« Pred očima mi se ukaže neka vrsta ogromnog taksimetra na kojem brojke zvrandaju bjesomučnom brzinom... Klik... 360 izraelskih funti... Klik: 396... Klik: 432... Klik...» (cit.104.str.)
- gospodin Kishon će tako debelo platiti račun, a sada će još morati dati i sav svoj dodatno ušteđeni novac samo da podmiri telefonski račun o kojem ga je upravo izvijestila telefonistica, ali još je smiješnije što ba je nazvala Mr. Kitchen.
« Linija se prekinula. Možda sam nehotice dotakao vilicu telefona. Spuštam slušalicu. Pogled mi je ukočen, srce mi se steglo, krv mi se ledi. Prokleta sprava veselo zazvoni. Telefonistica reče ljupkim glasom:
- To je 166 dolara i 70 centi, Mr. Kitchen.» (cit.105.str.)
BILJEŠKE NAKON ČITANJA:
DOJAM:
Priča mi se svidjela zbog uzbuđenosti koju osjeća mala Renana i koja će svojim postupkom, vjerujem, svom ocu zagorčati život u sljedećih godinu dana. No, ne smijemo joj zamjeriti jer je njoj to jedno novo iskustvo i ona ne brine za tatin telefonski račun, ali taj će račun otac vjerojatno pamtiti do kraja života.
VRSTA DJELA:
- pripovijetka
TEMA:
Američki telefonski razgovor
MIJESTO I VRIJEME RADNJE:
- Amerika (cit.104.str.)
KOMPOZICIJA:
UVOD: Kishonov dolazak u Ameriku
ZAPLET: Kishonov telefonski poziv iz Amerike
VRHUNAC: Renana prima poziv i od uzbuđenje oduži telefonski razgovor
RASPLET: Kishon završava razgovor te dobije veliki račun i novo ime Mr.
Kitchen
STILSKA IZRAŽAJNA SREDSTAVA:
EPITETI:
- točkastim linijama (cit.102.str.)
- prastare izraelske novine (cit.102.str.)
USPOREDBE:
- kao odsječen (cit.102.str.)
ODLOMAK KOJI TI SE NAJVIŠE SVIDIO I ZAŠTO:
« Linija se prekinula. Možda sam nehotice dotakao vilicu telefona. Spuštam slušalicu. Pogled mi je ukočen, srce mi se steglo, krv mi se ledi. Prokleta sprava veselo zazvoni. Telefonistica reče ljupkim glasom:
- To je 166 dolara i 70 centi, Mr. Kitchen.» (cit.105.str.)
- Ovaj odlomak odabrala sam zato što će gospodin Kishon tako debelo platiti račun, a sada će još morati dati i sav svoj dodatno ušteđeni novac samo da podmiri telefonski račun o kojem ga je upravo izvijestila telefonistica, ali još je smiješnije što ba je nazvala Mr. Kitchen.
LIKOVI:
- Renana, Amir, gospodin Kishon...
OSOBINE LIKOVA:
RENANA
- zbunjena, iznenađena
« - Tko je tamo?- Renana će opet. – Halo.
- Ovdje tata.
- Tko?
- Tata, tata ovdje. Je li mama kod kuće?
- A tko je tamo?
- Tata.
- Moj tata? (cit.103.str.)
KISHON
- Ljutit
- Čekaj malo... tata, slušaj, tata...
- Slušam.
- Kako si?
- Dobro sam, dobro. Gdje je mama?
- Ti si sada u Americi. Zoveš iz Amerike?
- Da zovem iz Amerike i jako mi se žuri...
- Hoćeš li Amira?» (cit.103.str.)
KRATKI SADRŽAJ:
Gospodin Kishon morao je otputovati u Ameriku. No, unatoč tomu što će tamo doživjeti njemu jako nedostaje obitelj. Stoga ima olan. Minuta razgovora stoji osam dolara, razgovara li tri minute uspjet će doznati što želi. Stoga je okrenuo broj. Javila se njegova kći Renana. Ona je bila toliko uzbuđena da nije vodila brigu o tatinu računu. Kishonu su prolazile minute, prisilno je spustio slušalicu, a kada je stigao račun, ajjjjoooooooj... no, da stvar bude gora još su ga nazvali i
Mr. Kitchen.
OSNOVNA MISAO/ PORUKA:
Tko nikada ne griješi, nikada ništa ne postigne!
ŠUTI I PLIVAJ!
BILJEŠKE TIJEKOM ČITANJA:
- na znam zašto se Kishon toliko čudi oko toga što Amir ne želi u vodu jer ga je strah da se ne utopi, nije li takvih problema imao i Kishon kada je trebao prvi puta zaplivati, zar se nikada toga ne sjeti?
« Već punih pola sata pokušavam nagovoriti svog riđokosog potomka da uđe u vodu kako bih ga naučio plivati, ali on se, eto, boji. Od straha plače, zasad doduše još samo potiho, ali zamalo će se derati punim glasom, znam ja njega. Pa ipak mu ne zamjeram.» (cit.63.str.)
- mislim da je Kishon u pravu, pa neće valjda njegov sin koji je imao mogućnost naučiti plivati ostati pravi neplivač koji se boji ući u vodu, a zbog toga će mu se svi stalno smijati.
« Zamislio sam brod koji tone. Svi putnici okupili su se na palubi i disciplinirano, mirno, čekaju kapetanove upute. Samo se mali, zdepasti crvenokosi čovjek gura među žene i djecu kako bi se među prvima dočepao čamca za spasavanje. Taj čovjek je moj sin koga nisam naučio plivati...»
(cit.64.str.)
- čini mi se da bi ispalo puno bolje da Kishon nije ništa pitao čuvara jer je čuvar sada samo još dodatno uprskao stvari i čini mi se da Kishon sada nikada neće natijerati sina u vodu.
« Pošto sam nekako isplivao na površinu, pokušah naći podršku u čuvaru koji nas je ravnodušno promatrao.
- Kažite, molim vas, ovom momsinu da li se itko može utopiti u ovom dječjem bazenu?
- Kako da ne – odvrati mu čuvar ispod slamnata šešira. – Još kako da može!» (cit.64.str.)
- Čini mi se da je Kishon koliko god on volio i obožavao svog sina ipak odlučio primjeniti staru očevu tehniku koja je već ispitana na njemu i koja bi zapravo glasila: ako nećeš milom, onda ćeš silom u vodu.»
« Iskočim iz bazena, a Amir se vrišteći iz sve snage dade u bijeg. Potrčim za njim, uhvatim ga i, držeći ba za kosu, odvučem ga u bazen. Naučit ću ja njega već i plivabju i pameti!» (cit.65.str.)
- Amir se želi riješiti oca i izaći van, pa makar za to morao koristiti sve moguće vrste obrane, ali i kishon je tvrd, svijestan je svoje snage i ne želi popustiti sinu.
« Ugrizao me! Ugrizao ruku koja ga hrani, ugrizao rođenog oca koji se s toliko ljubavi brine o njemu!
Na svu sreću, ja sam ipak jači. Obuhvatim mu bokove željeznim stiskom svojih bedara, uhvatim ga za ruke i naprijed... i natrag... i jeda... i dva... i tri... plivat će on meni već...» (cit.66.str.)
- mislim da je čuvar odlučio da je za danas dosta plivanja i napokon odlučio spasiti Amira svih muka jer je to svima već postalo zanimljivo i nitko ne želi ni prstom mrdnuti.
«Odjednom preko zvučnika začuh glas čuvara bazena.
- Hej vi tamo! Da, da, vi! Pustite već jednom to dijete na miru! Još će se utopiti!» (cit.66.str.)
- čini mi se da je u svemu ovome najviše nastradao Kishon jer prvo se iživcira jer Amir neće u vodu, zatim ga Amir ugrize za ruku, onda ga osramoti čuvar, a sada mu još otkažu ruke i noge pa se, zahvaljujući čuvarovoj pomoći, ne utopi. Stvarno morate imati previše sreće da vam se sve ovo dogodi u jednom danu.
« - Nevjerojatno - reče čuvar bazena pošto me osvjestio umjetnim disanjem. – I takav čovjek još pokušava dijete učiti plivati!» (cit.67.str.)
BILJEŠKE NAKON ČITANJA:
DOJAM:
Priča mi se jako svidjela zbog raznih događaja koji se čovjeku mogu dogoditi u samo jednom danu. Najprije slušate nečije cmizdrenje, a kada mu odlučite pomoći on vas još i ugrize i na kraju samo što se ne utopite.
VRSTA DJELA:
- pripovijetka
TEMA:
Bezuspiješni sati plivanja
MIJESTO I VRIJEME RADNJE:
- na bazenima (cit.65.str.)
KOMPOZICIJA:
UVOD: Amirov strah od plivanja
ZAPLET: Kishon nagovara Amira da uđe u vodu
VRHUNAC: Kishon nasilu gura Amira u vodu, ali čuvar ga spašava
RASPLET: ljutiti Kishon skače u vodu i zamalo se uguši
STILSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA:
EPITETI:
- punim glasom (cit.63.str.)
- mala kukavica (cit.65.str.)
USPOREDBA:
- poput mlada orla (cit.63.str.)
- kao da su se posvađale (cit.67.str.)
METAFORA:
- željeznim stiskom (cit.66.str.)
ODLOMAK KOJI TI SE NAJVIŠE SVIDIO I ZAŠTO:
« - Nevjerojatno - reče čuvar bazena pošto me osvjestio umjetnim disanjem. – I takav čovjek još pokušava dijete učiti plivati!» (cit.67.str.)
Ovaj odlomak odabrala sam zato što me je jako nasmijao zbog slijeda događanja, naime, prvo je tonuo sin, ali zahvaljujući Kishonovoj ljutnji potonuti je uspio i sam Kishon.
KRATKI SADRŽAJ:
U nekom bazenu otac je učio sina plivati. Uporno ga je uvjeravao da mu se u bazenu ništa ne može dogoditi. Pokušao je svge moguće načine ko što su ucjene, bezuspješni razgovor s čuvarom. . . Nakraju je rekao sinu da uđe u vodu ili večeras nema gledanja televizije. Ovaj je i dalje samo stajao kraj bazena i plakao. Otac mu je i dalje, zaboravivši na prjetnju, pokazivao kako je to jednostavno. Mašeš rukama i broji jedan, dva, tri. Kad je shvatio da od toga nema koristi uzeo je sina i držeći ga iznad vode govoriomu neka maše rukama. Na kraju je čuvar čovjek dovikunuo ocu da pusti djete na miru. Ovaj je ostavio djete na suhome i ponovno otišao plivati. Nije uspio i počeo se utapati. Čuvar ga je uspio izvući i oživiti, ali je i izrazio svoje ćuđenje kako takav čovjek može učiti sina plivati.
LIKOVI I OSOBINE:
AMIR
- bojažljiv, kukavica, bespomoćan
« Već punih pola sata pokušavam nagovoriti svog riđokosog potomka da uđe u vodu kako bih ga naučio plivati, ali on se, eto, boji. Od straha plače, zasad doduše još samo potiho, ali zamalo će se derati punim glasom, znam ja njega. (cit.63.str.)
KISHON
- ljutit
« Iskočim iz bazena, a Amir se vrišteći iz sve snage dade u bijeg. Potrčim za njim, uhvatim ga i, držeći ba za kosu, odvučem ga u bazen. Naučit ću ja njega već i plivabju i pameti!» (cit.65.str.)
OSNOVNA MISAO/ PORUKA:
Riječima «ja to ne mogu», nitko nikada nije postigao ništa; «pokušat ću» stvara čuda.
Post je objavljen 08.02.2008. u 22:57 sati.