Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

munjevito izlječenje

Vanja Vadizub nije mogao propustiti priliku. Bilo je to jače od njega. Uzeo je tjedan dana neplaćenog dopusta i s još jednim ekspertom sa šanka "Velveta" u Dežmanovom prolazu poveo dva razreda srednje medicinske škole na maturalno putovanje u Portugal. Ne samo da su gomilu medicinarki podučili svemu i svačemu, uveli ih u zrelost, nego su vidjeli i Portugal.

Po njihovom povratku se u "Velvetu" danima nije moglo živjeti od priča o Portugalu. Te Portugal ovo, te Portugal ono… Jako im se svidio. Prekrasna zemlja. Naročito su im se svidjeli ljudi, Portugalci. Veseli, neopterećeni, druželjubivi, komunikativni, gostoljubivi… Još više im se svidio njihov stil života. Svi izlaze tek uvečer i lokali rade do rano ujutro, postoje mjesta za dvadesetogodišnjake, za tridesetogodišnjake, za četrdesetogodišnjake, za pedesetogodišnjake, sve puno… Svi pjevaju i plešu fado…A najviše su im se svidjele portugalske žene. Ne samo da su pristupačne, nego one imaju inicijativu; same prilaze, bez prenemaganja. A sve, ama baš sve, nose ili minice ili vruće hlačice. Carinica na granici ima minicu do gaćica, policajki u policijskoj stanici rub suknjice do guzice - samo što joj dlake ne strče!

Nakon tri sedmice dolazi Veronika Vanji Vadizubu sva izbezumljena i kaže:

- Čuj, molim te, onaj moj konj otkako je čuo vaše priče sav je van sebe, hoće ići u Portugal i trabunja svašta. Daj, učini nešto!

Vanja je pogleda kao da će joj izvaditi zub, otpije gutljaj, pogleda onog njezinog konja za stolom u drugom kutu "Velveta", razmisli trenutak, pa kaže:

- Sad ću to srediti.

Otpije još gutljaj, uzme svoju čašu i uputi se momku koji je sjedio sam za stolom dobacivši Veroniki:

- Ti pričekaj.

Sjedne Vanja Veronikinom frajeru za stol a taj odmah pita:

- Ono… sve nose dopičnjake ili kratke hlačice… To je istina?

- Istina
- potvrdi Vanja.

- I ono da same prilaze po barovima i kafićima… i to je istina?

- Istina
- potvrdi Vanja.

- Ah! - duboko uzdahne Veronikin frajer i upadne u svoje misli. Vidiš da nije svjestan ničega oko sebe.

- Dapače - doda Vanja. - Moglo bi se reći da su čak agresivne. Moraš se braniti koliko nasrću.

- Ma je li? - živne njegov sugovornik.

- Aha - potvrdi Vanja. - Moram ti reći samo jedan detalj…

- Što?
- zainteresira se momak.

- Sve su to izuzetno ružne žene. To je takva neka rasa, uopće nemaju struka. A sve imaju kratke noge i niske, obješene, mlohave stražnjice. A i nemaju nešto odviše sisa…

Veronikin momak se trgne i problijedi kao da si ga zalio kantom hladne vode.

- Aha! - reče Vanja, ustane, prihvati svoju čašu i vrati do Veronike koja je čekala pored šanka.

- Mislim da je izliječen - reče.






Post je objavljen 08.02.2008. u 20:53 sati.