beralizam nije ono što se u medijima plasira kao liberalizam. građanska prava, civilno društvo i to. to je liberalizam u najširem mogućem značenju. U užem političkom/politološkom je nešto drugo.
jest liberalizma glavni moto sloboda. ali ne sloboda u smislu da su zakoni "liberalni", blagi, sloboda mišljenja i sl.
Liberalizam jednači slobodu sa materijalnim bogatstvom.
Slobodan znači biti bogat.
A bogat opet po logici znači imati mnogo više od ostalih.
Dakle, sloboda nije za svakoga. SLoboda je samo za bogate.
Bogatsvoo garantira slobodu, a tvoja sloboda garantira tvoje bogatstvo, tj da siromašni ne obogate i ne dobiju slobodu.
Sloboda bogatih se dakle bazira na neslobodi siromašnih.
Slobodan ćeš i dalje biti samo ako ne dozvoliš drugima da se obogate. Garancija tvoje je slobode dakle nesloboda drugih, siromašnik.
Stanje treba dakle konzervirati, ne dopustiti promjene u društvu. To je bila osnova liberalne ideje u vrijeme nastajanja, a to je vrijeme nastanka građanskih ideja i država koji su porazili feudalno-plemićki sistem koji se bazirao na krvnom srodstvu, tj Božjoj volji.
Oni to djelomično preuzimaju, što je skladno sa protestanstkom idejom predestinacije, tj predodređenja tko treba vladati, a tko treba biti vladan, tko treba biti bogat, a tko siromašan. Tko se tome suprotstavlja, protiv je Božje volje.
Kasnije polako odustaju od Boga kao najbitnijeg subjekta u politici.
Danas nisu više toliko isključivi na materijalno, no ipak slobodu povezuju sa bogatstvom.
Zbog toga s jedne strane zagovaraju slobodno tržište kada im ide u prilog, ali pak s druge zemljama trećega svijeta nabijaju kvote, ograničavaju državne subvencije (na neposredan, diplomatski način), ne dopuštaju kupovanje bitnih za državu i društvo tvornica od strane Kineza i Indijaca itd...
Danas jest da je fokus na građanskim pravima, ali oni na taj način raspršuju zajedničku volju i interes pojedinih socialnih skupina na pojedinačne, individualne volje svakog građanina.
PA tako inzistiraju na na razlikama između pojedinaca, tj individua, građana kao puno bitnijima, nego li što te individue imaju među sobom zajedničkih karakteristika i interesa.
U tome je problem. JA kao marksist vidim problem u pretjeranom individualizmu. Ne osporavam razlike među ljudima, ali smatram da su puno bitnije sličnosti i ono što nam je zajedničko, nego li ono što nas razlikuje.
I smatram da možemo postići mnogo više zajedničkim radom, međusobnim pomaganjem, solidarnošću, te zacrtavanjem zajedničkih ciljeva, nego li neprestanom konkurencijom, podmetenjem nogu i zabijanjem noževa u leđa.
Ajmo se ne radovati što je susjedu krava krepala, nego ajmo spojiti susjedovu kravu i našeg vola, pa će nam svima biti lijepše. I biku i kravici
Post je objavljen 08.02.2008. u 20:00 sati.