Marketing
a što sada?
znate li kako je to živjeti daleko od ljudi koji ti znače život?
čovjek osvaja teritorij...pokušava..gura se naprijed...trudi se se živjeti, voljeti i biti voljen...
ide, što bi se reklo, trbuhom za kruhom...završi negdje di se nikad nebi nadao završiti..nezna želi li to iili ne...
kako započeti novi život u novoj sredini? steći nove prijatelje a istom ne zaboraviti stare?!
Ja se osjećam kao Mujo...znate onu:"kud svi, tu i mali Mujo..."
tako sam ja došla u nepoznat grad, među nepoznate ljude...slušala sam stalno pjesmu Anđe Marić..onu "nasmješi se, ovdje nikog nema tko te poznaje..." i smješila se i trudila se....i ništa...bila sam sjebana...
"što ću sam među gomilom neznanaca?" (Dostojevski)
tako sam se osjećala...kao Mujo, kao Pale...sama među gomilom neznanaca...
našla sam neku ekipicu...dečka...posao...ali sve je to beznačno...prazno...nema nikoga tko me zna...
jučer sam bila od dečka. nas dvoje i njegov frend...i pričali su kako su se prije zajebavali...uživali..prisjećali se sretnijih dana...i ja sam bila ljubomorna!!
ja nemam nikoga s kime se mogu prisjećat...
mama, tata i brat su tu...u istoj kući kao i ja...vidim ih svaki dan u prolazu..jednom tjedno progovorimo koju riječ...svi su previše zaposleni i usredotočeni na sebe...i sestra je tu...u istog gradu..u istom kvartu..nju vidim jednom tjedno, AKO!! Ponekad ju nevidim po nekoliko tjedana...
osjećam se šugavo i sjebano i SAMA!!! previše sama iako sam uvijek u društvu...takav mi je posao da sam uvijek u kontaktu s ljudima...ali to su stranci...ja sam stranac...oni me ne znaju i ja ne znam njih...
ima dana kad sam toliko sretna da bi zagrlilo prolaznika na ulici! zagrlila ga da osjeti moju sreću...
ima dana kad sam toliko tužna da bi zagrlila prolaznika na ulici! zagrlila ga da osjeti moju tugu...
da ne budem ni tužna ni sretna sama! da netko samnom prolazi ono što ja prolazim...
da me netko zagrli kad mi to treba i da ja nekog zagrlim kad nekome to treba...da imam nekoga tko me treba...
samo da osjetim da me netko treba...da imam taj osjećaj da sam nekome važna...i da je meni netko važan...
sada mi nitko nije važan.zapravo, jeste...ali svi ti koji su mi važni nisu tu...nema ih...
"provodio sam tjedna ne izlazeći iz kuće, povezan sa svijetom samo putem internetskih stranica...želio sam ne biti tužan, ali ništa se ne zaboravlja po naređenju. Neznam baš previše zašto vam sve ovo pričam..."
i have to go now...
but i'll be back
Post je objavljen 08.02.2008. u 12:48 sati.