Opet vežem podočnjake u čvor. Radim ko' na normu u Tvorpama koju prebacujem duplo više od drugih. Nekako mi cijelo vrijeme kroz glavu ide ona koju su mi ko klinkici govorili: ako ne budeš išla u škole, radit ćeš u Tvorpama..Samo kad radiš na traci, bar vidiš konkretne rezultate svoga rada, hrpu tekstila koju si preštepao, porubio, poendlao... a u mom slučaju što više posla u danu obavim, toliko mi ga više utrpaju. Dobro, ajd, bar je sjela neka povišica s početkom godine. Aleluja! Zapravo, danas, kad pogledam unazad, vidim da su mi neke od škola koje sam završila sasvim nepotrebne za ovo što radim, ali s druge strane, lagala bih kada bih rekla da mi ne gode pohvale za dobro i brzo obavljen posao koji mi dadnu u zadatak. Te zloglasne Tvorpe, oliti Tekstilni kombinat Zagreb su sravnili sa zemljom i sad će tam gosn. ex prajmminister koji se između ostalog bavio i uvozom automobila, a sad je, jelte, ko i svi koji imaju viška para, u građevini, raditi još jedan fancy-šmensi, poslovno-stambeno-shopping blok, pa će krkljanac u pravcu centra biti još gori ujutro..Jupiii!! Prava je šteta što ovih par dana kad se promolilo sunce kroz ovaj zg smog nisam iskoristila pametnije od sjedenja u uredu do mraka, ali valjda mi je takav horoskop. Da stvar bude bolja, niti to što me raščetvere na poslu mi nije bilo dovoljno, pa sam se i malo koncertno aktivirala, tako da sam se uspjela zaletiti i na koncert The beat fleeta u Aquariusu. I bješe tamo puno ljudi, uglavnom studentske populacije koja se ne diže ujutro na posao, ali se izvuklo zadnje atome snage da se ode na to milozvučje i inteligentne Sašine tekstove koji su mi sve bolji i bolji sa svakim novim albumom...Ali ni to nije sve, proslavilo se preko vikenda dva rođendana i to i u petak i u subotu do 5 ujutro. Naspavala se, afkors, nisam u dovoljnim količinama jerbo je mačak imao manevre negdje oko 10,11, pa se pas nešto bunio, pa je zvonio mobitel i to onaj službeni, pa ondak fiksni telefon i onda sam vidjela da je vrag odnio šalu i da je s mojim snatrenjem u nedjeljno prijepodne gotovo..Ali ni to nije sve..u petak sam bila u onom „Rudarkinom“ lokalu gdje je društvo drmalo žesticu u kiblama, ja sam uredno pila svoju stelicu i krkala sushije i kasnije tortu, a nakon tog su me uspjeli odvući na, sram me uopće reći, cajke. Htjela sam jednostavno vidjeti kako to izgleda. I zadovoljih znatiželju...Jednom i nikad više.. Naime, tu nema stajanja, deru jednu za drugom, tekstovi prestrašni, koke u dopičnjacima i dekolteima šetaju među nekim čudnim facama i „pevaju“. Našlo se tamo i djevojaka za koje nikad ne bih rekla da izlaze na takva mjesta, ali su me razuvjerile kad sam vidjela kako pjevuše napamet te tekstove. Htjela sam i poneke od tih umotvorina zapisati, ali nisam imala na što..Valjda se na takva mjesta ide kad si u totalnom šusu od cuge, a ja sam imala osjećaj da će mi ove dvije zadnje amalgamske plombe koje još imam u ustima, ispasti od muke same van. Mislim da ću ovaj vikend imati iskupljenje umjesto u Shawshanku, na Črnomercu i za promjenu nešto pospremati i latiti se pegle..Eh, da, umalo zaboravih, novi autić ide ko urica..Još joj smišljam ime, ženskog je roda, pa treba i žensko ime..bivši tutač je bio „raketa“. Svi koji su znali šta sam vozila, naravno, sad se šeretski osmjehuju...Svi konstruktivni prijedlozi su dobrodošli...kako za ime moje toyote, tako i za koncertne aktivnosti, puklo me..Idem spavati..opet sam ko vampir,moj beauty sleep ode opet k vragu večeras..