U vrtu mome na otoku, raste jedna mala bajama.
Kišom se zalijeva, suncem je okupana.
Svake zime, osamljena, stidljivo procvjeta.
Nasmiješi se tek pokoji cvitak mali.
Ipak, ne da se moja bajamica, pa mi svake godine šapne:
"Kad narastem bit ću ovooooolika!
I tada će se puno dičice skrivati u mojoj krošnji,
ubrati će pun naramak plodova mojih,
i donit će ih tebi, a ti ćeš draga moja
s guštom broštulat omendule u cukaru
kako je i none tvoja tebi činila."
Nasmiješim se i zagrlim lipu moju bajamicu!
Post je objavljen 07.02.2008. u 22:50 sati.