Marketing
Sretna sam
U zadnje vrijeme razmišljam da zatvorim ovaj blog. Ionako ga rijetki posjećuju (ili nitko).
No dobro budem još razmislila...
Evo semestar je završio već prije par tjedana (hm, 2) i sad su ispiti. A budući da sam ja uglavnom pametna glava, kolokvirala sam gotovo sve predmete. Na ispit moram samo iz informatike i njemačkog, i to samo usmeni dio. Njemački sam prošla i imam 3 (no dosta mi je), a informatika tek slijedi. Nadam se dobrome! Moram puuno učiti. No imam vremena za učenje, jer sam cijelo vrijeme tu u Varaždinu i nitko me ne ometa. Naravno dozvolim si i malo opuštanja. Katkad igram igrice u učionici s frendovima: Natalija N., Marko K., Mario M., Damir D., Damir Ć. i David Ć.. Pozz ljudi! 
Ali nekak mi je najdraže provodit vrijeme s frendovima onak bezveze tumarajući gradom. Kao baš maloprije. Išla sam s drugim Davidom i njegovim cimerom Nikolom do jednog od najboljih frendova s faksa- Marka (ili kak ga ja zovem, Markića, 
) do njegovog stana, gdje sam upoznala njegovog cimera Krešu. Tam smo malo bili i zezali se. Onda smo svi petero otišli na standardnu večeru. Onda smo odlučili otići na biljar, kojeg ja usput rečeno, ne znam igrati, osim na kompjuteru. No bilo nam je jaaako zabavno! Ja volim takve ljude koji me stalno nasmijavaju, a oni su upravo takvi. Zezamo se na svačiji račun, nitko se ne ljuti i samo se smijemo. Mislim da nas netko promatra bi rekao da smo pijani ko letve, no nismo ništa pili, mislim ja ni inače ne pijem. Stvarno su mi zakon ljudi i definitivno se moram nastavit družit s njima.
I tak uglavnom, skoro niš od mog plana da budem hladna prema XY-u. Nemrem, jer jednostavno nisam takva. Hm premda mi je neko to jednom reko, da sam hladna, hm. Ko? Ma nije bitno! Uglavnom ne vidimo se tak baš često, a i kad se vidimo, onak dobra sam prema njemu, a on prema meni tak, nikakav. Danas me pitao jel idem na večeru, no kad sam mu rekla da idem s dečkima i da može ić s nama, on je odusto i sam mi je napisao da je već na putu. Hm, možda je to jedan oblik hladnoće, ravnodušnost?! Viš, viš. A takva baš ja sad jesam prma njemu, ravnodušna. No i dalje mu pišem „pusek“ na kraju poruke i smajlić. A šta sad. Nek ga grize. Hehe! 
I tak idem sad. Evo vam nekoliko meni najdražih stihova: Pozz!
Don't shed a tear for me
I stand alone
This path of destiny
Is all my own
Once in the hands of fate
There is no choice
An echo on the wind
You'll hear my voice...
Post je objavljen 07.02.2008. u 21:14 sati.