Marketing
Ušuti molim te.
Ako ga ne voliš. Naime, ako bi mogla birat s kojom bi Hollywoodskom zvijezdom spavala i s kojom bi bilo, 'just like in a fairytale, so magical and perfect, yes, please let it be Hoolywood perfect', tada bi to zasigurno bio John Cusack.
Jer je on meni, ono, ultimativan frajer. Za sva vremena. Njega biram uvijek i za sve prilike. Što u filmovima, što ovako van velikog ekrana kad mi (za)treba, pa se nađemo i pod okriljem noći pričamo jel mu dan bio težak, to je za uvod, a onda krenemo na telepatijske priče. Kako da ne.
No, John je otkad pamtim za sebe moj najdraži glumac. Jer pametnica uvijek nađe neki dobar indie scenarij, gdje ne mora biti nešto što nije, i što ga je i dovelo do toga da je poprilično prepoznatljiv indie sceni. Odnosno sceni koja ne prati mainstream, iako je u njoj imao par uleta. Jer voli žonglirati sa žanrovima. Ili, jednostavnije, on meni još jednostavnije, jednostavno ima ono nešto.
I glumi prirodno, i tamne je kose, i ekscentrik je, jer sam pročitala dovoljno podataka o njemu da bi skužila da je malo šumast, i jer je totalka kultura, jer brine za familijicu Cusack, i jer radi filmove koje ja volim gledati. I jer su to obično uvijek neke vrste drama sa završetkom o kojem ću razmišljat duže od one jedne minute koje mi nudi kratkoročno pamćenje.
I jer ga nikad neće angažirat da glumi velike ljubavnike, jer je on u krajnjoj liniji za njih previše brbljiv, previše samozatajan (rakić je), previše razmišlja, uvijek je nešto što njega muči, previše je woodyallenovski, i jer za ulogu velikog filmskog ljubavnika, opet nema ono nešto što će povući masu da ide gledat film samo zato što se on ljubi na velikom platnu. Nikad neće biti fantazija pubertetske populacije. Ali hoće one starije.
No, ono što voli masa, ne voli i ona druga skupina ljudi koja u Hoolywoodu voli pronaći onaj vlastiti mali draguljčić. Istoj skupini spadaju ljudi kojima je Gabriel Byrne ili Tim Roth seks simbol. Mojoj sestri. Ona ih voli ružne, ali karakterne.
Ja ih volim – jednostavne. Ne toliko upečatljive, ali kad vidim da je izašao njegov film, onda mi je jasno kao dan da ću ga pogledat.
Eto takav je taj moj mali John Cusack. My sweet potatoe pie pumpkin. Šumast, ali netko i to mora biti.
Nedavno je snimio Martian Child. Film koji je ekranizacija autobiografske knjige koju je napisao, sad ime nije bitno niti će vam ostati zapamćeno, čovjek koji je pisao scenarije za Star Trek seriju, znači bio je sc-fi pisac. No, osim što je bio pisac, bio je i homoseksualac, i 80tih godina je odlučio posvojiti sina, iako je bio bez partnera, odnosno samohran roditelj. A sinko je dugo godina obitavao po domovima, bio je jako asocijalan, maltretiran ... i tako si je zamislio da nije dijete sa Zemlje, već da je pao s Marsa, a tamo Marsovci vladaju i drugačije se ponašaju prema svojoj djeci. Bio je Martian Child sve dok ga netko nije posvojio, i kome je postao središte svijeta.
Prekrasan film. Traileru treba malkice duže da se očita do kraja.
Drugi filmić se zove: Grace is gone. John glumi muža i oca dvoje djece dok mu je supruga vojnikinja u Iraku. Koja pogine. Cijeli film se radi o tome da on mora naći snagu kako reći svojim kćerima da mame više nema, i preuzet ulogu jedinog roditelja. I cijeli proces prolaska kroz bol, prihvaćanje situacije i nastavka života bez voljene žene i majke ...
Teško je ne voljet John Cusacka.
Post je objavljen 07.02.2008. u 19:03 sati.