Marketing
Sva cuda svijeta - dio V/3 - USA
Jos par prica i bilo bi gotovo s putopisnim dijelom iz USA.
1 Prica magareca i kako je na kraju ipak dobro zavrsilo
FARMA MAGARACA je bilo mjesto koje je Gazda nasao na internetu i odlucio me tamo odvesti. Oni koji me bolje poznaju, znaju da je skoro svaka zivotinjka meni draga, a mjesta gdje ih je vise na okupu izvor istinskog veselja.
Sve je dakle bilo organizirano, s vlasnicima smo kontaktirali mailom i najavili se - tamo prodaju magarce za kucne ljubimce, male i velike, imaju prestizna legla magaraca i time se dice. Cijena? Prava sitnica, krecu se od 150 dolara za one neugledne i obicne do 600 dolara za izdanke plave krvi. Ovo je clip s njihove stranice.
halterj.mov
Nije da bismo mi nesto kupili magarca pa letjeli doma za Osijek s njim, a nemam ga ni gdje staviti u stanu, nego je plan bio da se dobro provedemo, pretvaramo i izigravamo ozbiljne kupce ne bi li nam sve pokazali, a onda podvijemo rep i odemo. Medjutua, kad smo tamo dosli, da previse ne objasnjavam, mjesto jednostavno nismo mogli naci! Nitko ziv u okolici trgovinama i posti - pojma nije imao ni o kakvoj farmi magaraca. Mjesto jednostavno nije bilo tamo gdje smo ga po uputama morali naci. Nismo imali GPS uredaj, a vrijeme je prolazilo. I onda kad smo se vozili nazad doma, bez ikakve nade, naletjeli smo na maleni gradic imenom Bowie, gdje je upravo u tijeku bilo odrzavanje njihove tradicionalne prvi vikend u mjesecu auto-pije (Osjecani koji provode nedjeljna prijepodneva na Cepinskoj znaju o cemu pricam). Rijec je naravno o buvljaku gdje se prodavalo doslovce SVE osim nuke oruzja i roblja. Automobili, namjestaj, alati i strojevi, farmske zivotinje, suveniri, odjeca nova i stara, antikviteti, zivinjke svake vrsti, osobno naoruzanje, hladno i vatreno oruzje, ptice, ukrasi, ukrasne i povrtne biljke, povrce i voce ... Vrlo zivopisno i zanimljivo .
Mnostvo zastava, nema hrvatske.
Prvo smo naletjeli na njihove slikare naivce, cini se da takva vrst umjetnosti nije karakteristicna samo za nase prostore - naivna umjetnost radena na salonitnim plocama izgleda ovako:
Covjek je bio rad spustiti cijenu za 10%, a kad je cuo da nismo iz okolice, dat ce i jeftinije.
Magareca posla naravno da sam vidjela i magarce. Divila sam se lijepoj ari koju je ama bas svaki imao na ledima i vratu, pa sam stoga zakljucila da su ista obitelj. Medutim, veli Gazda da SVAKI magarac ima na sebi tu saru nalik na kriz. To je svem magarecem rodu zasluzio onaj mali mago koji je nosio Mariju i Isusa u izbjeglistvo u Egipat, tako kaze legenda. Ja pojma o tome nisam imala i bila sam uvjerena da je to samo Gazdina zeka - dok prvom prigodom nisam spopala moju mamu koja sve te i takve stvari jako dobro zna NARAVNO da je znala i za to! Kako se meni tako sveznajucoj i nacitanoj moglo dogoditi da sam negdje propustila taj detalj !
U svakom slucaju tamo su bile mame i mali, bilo mi je dozvoljeno da se s njima poigram koliko god zelim. Jako je lijep osjecaj gladiti tu toplu barsunastu dlaku i gledati te lijepe velike oci, podsjecaju me na velike pse i kako se cini svidalo im se biti mazeni ja doista volim magarce.
Bilo je tamo i pacica, gusaka, gica, koza, telica i krava, zeceva, kokosi, konja i mnostvo pasa.
Da - mnostvo pasa - onih finijih s papirima i bez, naravno da sam se besramno ponasala kao eventualni kupac samo da bih iskoristila priliku da ih drzim - a ni Gazda nije bio bolji
Ova mala Fifika je umalo zavrsila na putu s nama, da doma tad nisam imala vec jednu pasju senioricu, isla bi sigurno sa mnom. Ovako, vratili smo je u njen kinderbet braci i sestrama.
Bilo je svakakvih fela
Ovo su mali lajavci koji ce zavrsiti negdje na farmi kao radni psi
Sedla i konji - to se tu doista sasvim normalno upotrebljava, kad gledam pojedine dijelove opreme cini mi se kao da je tu vrijeme stalo. Unatoc svoj mehanizaciji, dobar konj je jos uvijek na cijeni.
U jednom trenutku sam ostala zaprepastena sto se sve prodaje ovaj stari prekrivac mi je tip pokusao uvaliti kao antikvitet, on je nanusio moj cudan naglasak, a meni je to bila samo stara ofucana iako nekoc lijepa velika krpa.
Zao mi je sto nisam uslikala iznimno lijepe rucno radene krevete, komode i ormare, a posebno skrinje raznih velicina za posteljinu i rublje sve nacinjeno od mirisavog cedrovog drveta predivne teksture I obrade. Neki komadi su imali ukusno radene intarzije, neki su bili vrlo jednostavno obradeni ali svi predivni. Zelim jednog dana pribaviti jednu malu skrinju, samo da bih je povremeno otvorila i osjetila taj predivni miris cedrovog drveta..
Mnostvo je tamo zanimljivih ljudi - putem sam naisla na tipa koji je prodavao krumpir. Iza njega parkiran kombi iz kojeg izlijece i ulijece jato cvrkutave djecice, prebrojat ih ne mozes, gubi se racun
I gospoda supruga u hladu unutra. Tip farmer, dovikuje mi i ne stedi napora nagovoriti me da kupim par vreca krumpira. Zima je duga i gladna. Pridem i iz sege pitam za cijenu, a on bi caskao, zamjecuje da imam drukciji naglasak, nisam odavde
Rekoh ne, nasto on veli s pouzdanjem u glasu, da sam ahhhhh onda SIGURNO iz Arizone. Tu je vjerovatno bila granica njemu poznatog svijeta, pouzdano poznat naglasak. Rekoh da sam iz Hrvatske ????????????????? - cista egzotika --- u Europi ???!!!??? hmmm --- Overseas !!! ahaaa
Ok, znaci vjerovatno onda ne trebam krumpir
Ukrasi za kucu i okucnicu - popularno ih je drzati na trijemu ili ogradi, obojani u crno ili srebrno, vise na zidu ili su prikucani na ogradi. Tradicionalno radeni u metalu, izgledaju kao sjene likova kauboja ili djece. Ima i religioznih motiva.
Od starog gospodina sam kupila ovo kao poklon za doma, jedan manji izlozak. On jamci da su posrijedi autenticni pleteri bodljikave zice. Objasnjeno nam je da su u doba osvajanja divljeg zapada ove stvari bile jako vazne, miljama i miljama prostirala se ograda koja je dijelila imanje od imanja. Kad je covjek jahao i naisao na ogradu, po pleteru je mogao znati cija je stoka, cija je farma, svaki je vlasnik imao karakteristican pleter.
Dugo sam stajala kraj starog gospodina slusati ga, a on je ocito bio sav sretan videci da nas zanima. Na slikama se mozda ne vidi dobro, ali kraj svakog uzorka su ispisani nazivi farmera i godina.
Ovako kod njih izgledaju groblja, jednostavno, neskupo i umjereno. Kad sam rekla da se za cijenu ispracaja s ovog svijeta, ukljucivo sve detalje kod nas u Hrvatskoj plati toliko da se za te novce moze kupiti dobar auto, bili su nemalo iznenadeni, tamo je to neka simbolicna svota.
Taj dan sam vidjela jedno sasvim drukcije lice Amerike.
2 Prica o mall shopping centru gdje se druzite i hranite
Mall - shopping centar - rekose mi da se trgovine otvaraju u 10 ujutro i rade do 10 uvece - ali sam objekt je otvoren od sedam ujutro za ulaz.
Vec tad u rano jutro, dok jos nije vrucina, umirovljenici i mame s malom djecom tu dolaze provesti cijeli dan. Ne, nije posrijedi potrosacka pokondirenost, rijec je o tome da su ljeta tu strahovito vrela - temperature se penju normalno tijekom dana do 42 stupnja celzija u hladu, svaka kuca ima klimatizaciju, ali nema svatko dovoljno dobru i ne drzi je stalno pod punim pogonom - to kosta. Oni placaju velike ljetne racune dok im rade klima uredaji kao sto mi placamo velike zimske racune kad imamo velike rate grijanja.
Tako je nastao obicaj da ljudi naprosto dodu tu setati, druziti se, igraju sah i dame, svugdje su otoci za sjedenje, imate besplatno novine, na pojedinim mjestima su veliki zasloni gdje se prikazuju filmovi, djecje igraonice i igralista, mozete sjediti a da vas nitko ne natjera naruciti ili kupiti ista - restorani i kafici su ogradeni i tko zeli moze i tamo.
Tu svi vole dolaziti jer se ne boje, to je mjesto sigurno od kriminala, ima dosta securitija, policije i dezurna medicinska sluzba.
Za kikice i mame
Slijedeci trag, nasli smo mjesto gdje su svi mahom rucali - otkrili smo da je hrana dobra, ukusna, jeftina i da tu rucava dosta mama s malom djecom i umirovljenika...Niti ovo mjesto nije iznimka od pravila - svugdje gdje smo jeli vani serviraju ogromne kolicine hrane, mene su optuzivali da jedem kao pticica - M E N E - jer nisam mogla sve izjesti, a ja sam zdravo zensko koje dobro jede ! ( sto se po meni i vidi ). Mislim da bi se realno od kolicine hrane koju dobijete sigurno mogle do sita najesti dvije osobe.
Napominjem da je samo salata mogla biti dostatan obrok sama po sebi - ogromna, mijesana, svjeza, ukusna s jogurt dressingom i koprom ( naravno mozete birati kakav zelite izmedu nekolicine ponudenih ), piletinom i racicima - obratite pozornost na cijenu!!!
A tu se vide i deserti...
- zar mislite da sam preskocila???
Trgovina slatkisima, privuklo me zapravo sarenilo boja - a mozete kupiti i igracku
I neke druge slastice - Victoria's secrets - i imaju vjecna snizenja koja samo povremeno variraju - od normalnih 25% pa do vrtoglavih 80%.
Tu se Indijanka koja prodaje lutkice sramezljivo sakrila od mog objektiva
Generalno, ono sto me je stalno doista smetalo tamo je lose podesena klimatizacija. Uvijek smo isli ljeti, vec nakon osam ujutro je vani bilo nepodnosljivo, ali to ne znaci da morate unutrasnju temperaturu rusiti do te mjere da se smrzavate !!! Meni je to bio strasan temperaturni ok, razlika izmedu vanjskih u prosjeku 38 stupnjeva i unutrasnjih 18 je bila mucna, oni su svi navikli tako, njima je to normalno i sve pet. Ja sam jedina (bez ikakve zadrske sto me svi cudno pogledavaju) nosila sa sobom u restorane jeans jaknu.
3 Prica o kuci, rogovima i obitelji
Jesam li spomenula da je u Texasu default voziti pickup truck? Tko drzi do sebe, taj ga ima - nije vazno sto trosi puno, sto je ogroman, sto ga zapravo ne trebate jer ne vozite pozadi kokosi i svinje buduci da zivite u gradu ... Ovaj je i za njihove pojmove velikog bio velik .
Sestra Joyce sa suprugom Lesterom i Gazdom u trgovini starija je pola godine od mene, luda k'o slapa i otprve mi se svidjela.
Skloniste od tornada i dvoriste njihove kuce u koje ponekad zalaze divlji zecevi vidjela sam ih i vrlo su bili plahi. Ovo u clipu je cuko Buddy kojeg je Sestra pokupila s ulice i udomila, jako plah i bojazljiv. U pozadini se vidi njihov auto za lov, sav u maskirnim bojama.
usa3 074.avi
Mala rondela u vrtu
Izlaz u straznje dvoriste, imaju lijep komad tratine i sumice - oni to vole, a ja sam samo mislila koliko se narintace dok osisaju travu i to sve drze u redu - ali opet, ja sam gradsko dijete odraslo na asfaltu pa su mi vidici malo drukciji. Na vratima vidite one "sjene" ukrase koje sam spominjala u prici o buvljaku.
Lovacki psi ima ih tri, trenirani za lov, i kako se ispostavilo, jedan od njih vrlo osposobljen za kradu Gazdinih zokni neoprezno ostavljenih kraj tenisica dok je ovaj gacao bos kroz dvoriste i polivao tratinu. Inace po cijelom unutrasnjem dvoristu postoje rasprsivaci, ali ipak to nije dostatno, temperature su previsoke i ako zele imati zelenu a ne smedu i sprzenu tratinu, mora se dodatno zalijevati.
Tu se pravi fin
usa3 066.avi
Dnevni boravak kamin i lovacke price, ja ne odobravam lov pa tu nismo nasli zajednicki jezik, jedino sto sam zapanjeno slusala pricu kako je Joyce oborila divlju svinju od 230 kilograma, fuj! Kaze da je to bila stara svinja pa nisu mogli iskoristiti meso. Imaju svoje zakupljeno loviste. Drugi hobi im je golf, oboje su strastveni golferi i svaki vikend odvoje vrijeme i za to .
Bili smo gosti na lovistu Sestrinog sogora, on ima svoje zemljiste, ogroman komad gdje je koliba-vikendica, nesto malo livada i uglavnom suma. Vikendicu-kolibu su radili sva trojica brace, svi tamo mogu doci loviti. Rijec je o vitalnom devedesetak godina starom gospodinu koji to mjesto drzi besprijekorno cistim, proveo je par desetaka kilometara cijevi s vodom. S vrata sam vidjela vjesalicu na kojoj je visila jedna jakna i opasac s dva kolta na bubnjic. Onak, kao sto kod nas stoje kisobrani kraj vjesalice, a bas kao u filmovima. To je kaze za zmije i tvorove. I kaze da stara krama dobro radi, dao mi je da probam. Pokazao mi je i puske za lov. Ja njega pola nisam razumjela sto prica, ima nekakav cudan naglasak i vokabular, Gazda kaze da to zovu southern draw. Kad smo mi bili tamo, jos nije sve bilo dovrseno, zidove je taman oblagao nekim drvenim panelima, a u dijelu dnevnog boravka jos nije bilo zatvoreno pa se vidio sendvic zid s termoizolacijskom ispunom, a na letve izmedu su bile prikucane SLIKE. Cijela koliba je bila puna slika, vecinom su to bili akvareli u jednostavnim tankim drvenim okvirima.
Restoran gdje smo obicavali ici na veceru Texas Roadhouse - jedan od restorana u lancu ciji je vlasnik Willie Nelson poznati country and folk pjevac. Za dolazak je potrebna najava, personal je mlad, veseo i profesionalan. Na stolu vas docekaju vruce mirisave zlatnozute pogacice, sa strane je u malim dozama serviran maslac s cimetom, na stolu su kantice pune kikirikija koje se stalno pune. Jedu se tako da se kad ih ocistite, ljuske bacaju na pod. I onda svi gaze po tome. Te dvije poslastice idu na racun kuce, ne placate ih i samo zatrazite jos kad potrosite. Voda je isto besplatna . Osoblje se povremeno, nicim izazvano, slozi plesati kadrilu ili setalicu, glazba je dobra, hrana izvrsna.
Ekipa te godine nismo bili jedini gosti tu su dvije Gazdine sestre s djecom, sestrin suprug, nase dvije malenkosti
Inace, u toj kuci se skupljaju i starine, dosta ih je obiteljsko nasljede, ponesto kupljeno. Navodno su oni cetvrta generacija koja koristi masivni orahov namjestaj u spavacoj sobi.
Stara pecica za kuhanje.
Gramofon jos radi, ploce singlice ima ih oko tridesetak i datiraju s pocetka potopa - pohranjene su u tanki svilenkasti papir, to je jedan od onih na navijanje . Lester veli ga je dosta kostalo kad je pronasao pravu autenticnu iglu i dao restauratorima da je zamijene.
Telefon ne radi ali zgodno izgleda u pozadini mozete vidjeti hodnik i vrata sobe iz koje sam dosla na onaj zmijski razgovor iz proslog posta
Samo smo te prve godine odsjeli u njihovoj kuci, kasnije je uvijek bilo jos vise obitelji u gostima u isto vrijeme, pa smo odsjedali u hotelu. Tako cemo i sad, vec smo rezervirali u Holiday Inn-u, a rezervirali smo i rent-a-car. Putujemo u subotu ujutro.
4 Prica o onima koji ostaju kod kuce ( trenutno )
Mlada dama koja ce cuvati Maggie Enisa, simpaticna i draga poznanica, inace supruga jednog od Gazdinih suradnika s posla, nije imala nista protiv da stavim fotke na blog. Oni putuju za USA dva dana nakon sto mi dodemo.
Maggie i ona se druze vec neko vrijeme, jako je voli i uvijek joj se raduje, pa mi je lakse znajuci da je ostavljam u dobrim rukama i da nece biti usamljena. Obratite pozornost na prvu sliku, kako se cvrsto drzi capicom za rame, prikelji se kao mali cicak i nema problema da ce pasti...
I to bi za sad bilo to
ostajte u dobru, vidimo se za desetak dana s novim pricama.
Post je objavljen 07.02.2008. u 13:12 sati.