Marketing
Die, Die My Darling
Jer si daleko. Jer si daleko čak i onda kada nas dijeli samo nekoliko centimetara. I misliš da me imaš. Nemaš. Previše si daleko da se pustim da padnem jer znam da me nećeš uhvatiti. A ja znam i bolje nego ležati krvava i izubijana tebi pred nogama.
Količina pijeska na dnu sata je posve irelevantna.
Nekad mi se čini kao da gledam sliku kroz zamagljeno staklo ili slušam pjesmu koja se probija kroz buku... Uglavnom su mi jasne onda nakon što metodom slučajne spoznaje uhvatim sjaj u očima autora čije su i naučim razaznati boje i note od privida i šumova. Onda znam i na koji će se način nizati buduće boje i note. I ne može nikad slika biti ono što njen autor ne može nacrtati ni pjesma ono što njen autor ne može skladati.
Ili ne želi.
Možemo to možda nazvati taštinom... Slike i pjesme koje ne volim ostavljam za sobom. Možda i jesu umjetnička djela ali ja nemam snage za nositi ih dalje. Bar ne u rukama. Tamo ima mjesta samo one koje su dovoljno jake u mojim mislima da postaju sastavni dio mene. A put je još dug.
Post je objavljen 07.02.2008. u 14:05 sati.