Marketing
Spomenik u srcu - Sačuvajmo od zaborava!
Žuta Lokva, 24.08.1991.
Zdravko Vuković (1958)- moj ujak(prvi na slici gore)
Drago Toljan (1963)
Vinko Krznarić (1958)
Milan Vranić (1968)
Darko Murat (1962) *
Darko Murat jedini je preživio pokolj policajaca u Žutoj Lokvi
Mučko ubojstvo s leđa
Posljednje čega se sjećam krici su mojih kolega i zagušujući prsak oružja, kazuje nam 29-godišnji Darko Murat, jedini preživjeli u gnusnom terorističkom napadu na policijsku patrolu.
Policajci nisu imali nikakvih šansi, teroristi su pucali i u mrtva tijela.
RIJEKA – Ne znam točno koliko je sati bilo, oko 9.45. Sa četvoricom svojih kolega iz odjela Policijske postoje Brinje bio sam na stalnom punktu – na križanju kod Žute Lokve. Tim se smjerom odvija promet iz Josipdola prema Senju i Otočcu i do sada tamo nije bilo problema. Čekali smo svoju smjenu. Odjednom je počeo pakao. Posljednje čefa se sjećam krici su mojih kolega i zagušujući prsak oružja, kazuje nam 29-godišnji Darko Murat, jedini preživjeli u gnusnom terorističkom napadu na policijsku patrolu brinjske policije.
S Muratom smo razgovarali na traumatološkom odjelu riječkog KBC-a na Sušaku.
Ono što je preživio nemoguće je opisati.
Darku su u posjet došli i njegovi Brinjani. Kolega Mate Bićanić i rođak Ivan Mesić. Više od riječi govore njihovi tužni pogledi. Bićanić je samo igrom slučajno među živima. Naime, i on je trebao biti u patroli ali je zamolio jednog od poginulih da ga zamjeni.
Pet sati od tragična događaja Darku još nije jasno kako je uspio ostati živ. Nakon što mu je pružena prva pomoć u Senju, dopremljen je u Rijeku. Ranjen je u šaku, prsa i u obje nadlaktične kosti. Liječnici mole da pacijenta ostavimo na miru i kažu da se njegovo zdrastveno stanje poboljšava. O tome kako se sve odigralo u Žutoj Lokvi razgovarali smo s Duškom Tušmom, istražnim sucem roječkog Okružnog suda, koji je zajedno s riječkim kriminalističkim tehničarima obavio očevid.
- Naprosto ne mogu pronaći pravi izraz za ono što sam vidio. Mislim da riječ pokolj najbolje odgovara onome što se dogodilo u Žutoj Lokvi.
U policijskom automobilu „zastava 101“ našli smo četvoricu mrtvih policajaca. Poginuli su Drago Toljan, Zdravko Vuković, Mile Vranić i Vinko Krznarić a Darko Murat uspio se spasiti Prema nalazima s lica mjesta, teroristi su pucali na patrolu brinjske policije mučki s leša. S otprilike dvadesetak metara ispalili su bezbroj metaka iz automatskog oružja. Pronašli smo i tragove dviju ispaljenih mina.
Policajci nisu imali nikakvih šansi. Prema obdukcijskom nalazu, čini se da su pucali u već mrtve policajce. Nakon žestoke paljbe teroristi su i dalje pucajući, došli do automobila i svoj gnusni čin okrunili pljačkom. Nismo pronašli ni policijsko oružje ni njihovu municiju. Murat je najvjerovatnije stajao pokraj automobila kad je počeo pokolj. Uspio je skočiti u jarak uz cestu a potom pobjeći u šumu.
Četnički teroristi ne prepoznaju više ni od čega. Pucaju u leđa, pljačkaju, kolju, siluju a mi i nadalje slušamo priče o golorukom ugroženom srpskom narodu.
Pokolj u Žutoj Lokvi trebao bi otvoriti oči i posljednjemnaivcu koji ne zna što se zbiva na tlu Hrvatske. O tom pokolju treba obavijestiti cjelokupnu svjetsku javnost kako bi se napokon shvatilo podmuklu četničku politiku kojoj je cilj: uništenje Hrvata i osvajanje hrvatske zemlje.
Darko Murat je nakon oporavljenja odmah preuzeo svoju dužnost u policijskoj postoji Brinje gdje je radio do 01.03.1999. godine. Na njegov zahtjev premješten je u policijsku postoju Dugo Selo.
Danas je oženjen i ima dvije djevojčice od sedam i pol i od pet i pol godina. Od 2007. je u mirovini.
Najljepši spomenik, koji jedna osoba može dobiti, je onaj u našim srcima.
Post je objavljen 07.02.2008. u 15:24 sati.