...SJEĆAŠ LI SE?!...
Sjećaš li se suza u mom oku zbog tebe,
sjećaš li se mojih usana žednih poljubaca tvojih,
sjećaš li se riječi napisanih za tebe,
sjećaš li se kao ja tvojih i ti dodira mojih?
Sjećaš li se kako sam drhtala sa tobom,
sjećaš li se onih sati čežnje dok me ne vidiš,
sjećaš li se svakog trena provedenog sa mnom,
sjećaš li se, il se toga bojiš?
Sjećaš li se mojih zagrljaja snažnih,
punih osjećaja iz najdubljeg kutka duše,
sjećaš li se svih obećanja svojih lažnih,
koja sad mi srce guše?
Sjećaš li se našeg prvog poljupca,
sjećaš li se našeg mjesta starog,
sjećaš li se kad smo bili kao djeca,
željna ljubavi, kao oni slatkog?
Sjećaš li se dubine u pogledu mome,
koja ti je sve govorila bez riječi,
sjećaš li se kako sam utjehu tražila u pogledu tvome,
kako s tobom nije bilo kraja mojoj sreći?
Sjećaš li se toga,
il to pamtim samo ja,
sjećaš li se, dal se sjećaš?!
Jer zbog tih sjećanja ova mala još sja...!!
Joooj... bolesna sam, ležim već 3 dana, živčana sam, nisam izašla iz kuće, hoću van........i onda razmišljam....a to nije dobro...jer onda samu sebe deprimiram...i onda kopam po glupim uspomenama...zašto one uopće postoje?zašto moramo pamtit stvari?ljude?osjećaje? pa šta ne bi bilo lakše kada bi sve odmah zaboravili? i onda se sjetim nekih tih gluposti...iz ne tako daleke prošlosti...pa razmišljam kako bi bilo lijepo da mogu vratiti vrijeme...samo jedan dan da mogu vratit, dan kada sam bila toliko sretna i ispunjena...zbog tog dana još se držim i kad krene loše, on mi još uvijek daje snagu...iako je bilo i ljepših i boljih dana od tog, taj mi je poseban..i neću ga nikad zaboravit...a poseban je i zato što je...ma ništa..neznam kako to reći....lol...
I sve bih dala da se mogu vratit tada, kada sam bila još happy zbog te osobe, kada sam bila happy kada bi ju makar samo i vidjela...a sad je sve tako drugačije...i to me ubija..
a onda se u ovakvim trenucima počnem sjećat i nekih drugih gluposti koje mi više apsolutno ništa ne znače...al to je jednostavno navika...bzvz...i nađem te stare pjesme...za staru ljubav....i opet se deprimiram iako mi više nije stalo...joj, nije meni lako...
I još povrh svega toga na psihičkoj bazi fizičko stanje mi je koma...užas....sve me boli, kašljem, grlo me ubija, sve ostalo...šrmc šrmc... a doma mi je tolko dosadno da bi sve dala samo da mogu otić u školu....jbg...
Za vikend mi se čini da neću nigdje, jer neću ozdravit...a baš sam htjela van...prošli petak mi je bilo tako savršeno vani da sam ful dobila želju onako jaku za izlaženje....a da....
TAKO MI MALO NEDOSTAJE
Tako mi malo nedostaje da te zaboravim,
tako malo, al previše, jer još se za te molim.
Tako mi malo nedostaje da te mrzim,
al preteško, jer srce još za tebe kuca otkucajem brzim.
Tako mi malo nedostaje da ti želim sve najgore,
al nemogu, jer bio si mi u životu najbolje.
Tako mi malo nedostaje da te želim ubiti,
al kako da to želim, kad srce te hoće ljubiti.
Tako mi malo nedostaje da ponos te iz duše izbriše,
al ponosa nemam, cijelo moje biće za tebe diše.
Tako mi malo nedostaje da te drugi zamijeni,
al kad oči druge ne vide, nigdje sreće ovoj ženi.
Tako mi malo nedostaje da budem opet sretna,
al ja nisam takva, kad volim jednom-volim dovijeka.
Tako mi malo nedostaje da vrata raja otvorim,
al s tobom previše grijeha učinih, u paklu ću da gorim.
Tako mi malo nedostaje da prestanem ti pjesme pisati,
al to ću prestati dana kada prestanem disati.
Neznam zašto to dopuštam. Zašto nemogu utjecat na to. Jedno vrijeme mi je išlo...uvjeravala sam sama sebe u nešto i bilo je super, puno vremena sam bila super volje, nisam bila u depri...al jednostavno dovoljan je samo jedan dan da sve pokvari, samo jedan dan kada nisam dovoljno jaka da zaustavim vihor sjećanja koja mi dođu, i umjesto da ih otjeram, ja razmišljam o svemu, o svemu što sam već toliko puta prošla sama sa sobom, al nema veze, ja se opet vraćam na staro...kad ću se ja opametit? Proć će ovo brzo, znam, možda već sutra budem opet super raspoložena, al ovo je taj dan, kad si dopustim da padnem u depru..a znam da ne bi smjela..al kad sam ovako sama i nema nikog da spriječi to, kad nemam od dosade radit što drugo nego mislit o glupostima...
DRUGA
Osmijeh ti više nije isti,
tvoje usne nešto kriju,
pogled tvoj, nekad plavi, bistri,
sada čudne magle viju.
Gledaš me, al ne kao prije,
u tvom oku više ne vidim sebe,
osjećam da mi nešto tvoje srce krije,
nešto zlo ušlo je u tebe.
Primaš me za ruku,
hladan je dodir tvoj sada,
srca nam više isto ne tuku,
više nismo kao nekada.
Što se desilo s tobom,gdje si nestao,
ovo nije čovjek kojeg znam,
on je u nečem davnom ostao,
sada si novi ti, kao neki san.
Ljubav ti ne blista više iz očiju,
zagrljaj ti hladniji od leda,
gledam te, pa shvatim gorku istinu,
druga žena iz tvog me oka gleda...
Ako mi mislite ostavljat kometare da nisam normalna, šta će mi ovakvi postovi i slično, rađe nemojte napisat ništa...jer trenutno sam lošeeeeeee i morala sam to podjelit s nekim...pusa
Post je objavljen 07.02.2008. u 12:49 sati.