Hrvatska je izgubila od Nizozemske. To je jedna od onih utakmica s povijesnim predznakom. Kada Nizozemska gostuje u Hrvatskoj u nogometnom smislu, da ne bi bilo zabune, uvijek su na reportoaru neke određene tenzije i zakulisne radnje.
Utakmicu smo izgubili, rezultat je nevažan, važna je kulisa. Mediji će sutra napasti Bilića kako smo odigrali ovako, onako, jednom rječju katastrofalno.
Međutim malo je poznato, a zasigurno će se, u sljedećim danima, saznati, da je utakmica puštena. A puštena je iz prostog razloga, a ime mu je politički.
Zna se kada je Nizozemska gostovala u Maksimiru devedesete da su navijači navijali za zbunjene Nizozemce, koji su vjerojatno mislili da je trava legalna u Jugoslaviji, i to u većoj mjeri nego im u rodnoj zemlji, pa su dotični toliki napušeni da su pobrkali reprezentacije.
Ovdje nije riječ o rušenju režima već o klasičnoj uroti protiv novog mandatara, koji je već u kratkom roku nasrao i zasrao toliko toga, da to ne može stati kao digitalni zapis u gigabajtima DVD-ova prosutih po Golden Gate mostu, a kamoli u ovom postu.
Iz tog razloga, a i drugih, primjerice da je izbornik i to svim svojim duhom, tijelom i ružnim imenom klasičnim za ove prostore, sklon lijevoj opciji, utakmica je zamaskirana u klasičnu namještaljku. Taj prosvjed građana, navijača i stožera hrvatskih očitovao se u 0-3. Pa se ti sad Sanaderu misli.
Ako vi, pak, mislite da je jednostavno namjestiti skor nogometne igre, moram vas uvrijediti, da vi dotičnu igru, ili nikad niste igrali ili je ne razumijete. To uopće nije tako lako, kao što izgleda.
Srećom Heitingi ZERP nije drag, kao ni Huntelaaru, pa je bilo puno lakše, namještaljku dogovoriti. Oni su u kooperaciji sa Šimićem i Pletikosom, to riješili izvrsnim načinom, a opet tako neupadljivim, došavši do željenog rezultata. Tu je također i Đo Šimunić, čovjek downunder, koji dobro zna, što se događa under the down town, gdje obićni smrtnici niti imaju uvid niti pristup informaciji, pa je i on iz tog moralnog razloga, bio uključen u tu spletku.
A što tek reći za Vanegoora of Hasselinka koji igra u Celticu, a zna se što Celtic predstavlja kao brand, katoličku vjeru, naravno, i njegovu hladnokrvnu egzekuciju, u kojoj je oprao grijeh Sanaderove Vlade, koja hoće rad nedjeljom, a ne zajebancije po crkvenim domjencima.
Prije utakmice, kako se saznaje od izvora bliskom stručnom stožeru našeg tima, bilo je još nedoumica oko namještanja, ali presudio je plamteći brod koji se strmopižđuje valovito prema istarskom poluotoku, kao alter ego dotura Iva bombaša samoubojice, na neosvojivu istarsko.kvarnersku tvrđavu, mučnih mu IDS-a i SDP-a.
To je naš stožer držao neprelaznim.
- Kako sad, jebemu mater, Ivo se ovako zajebava, pa kad on može, možemo mu i mi uzvratit, imademo političke kulture i fakultete - Slaven će Robiju na čik pauzi.
- Ja nemam - reče Robi.
- Nije to sad bitno, Žuti - kaže Slaven - nešto ću ti reći onako povjerljivo, nemoj slučajno izlajat Srebriću ili onom debilu Markoviću.
- Reci - Robi će pripaljujući cigar žarom tek popušenog.
- Mene ti Ivo ne voli - tužno će Slaven - zovem se Slaven i to mu strašno ide na kurac. On bi htio zadrti to slavensko porijeklo njegovog naroda i mijenjat ga za neko europsko, a izbornik Hrvatske svojim imenom, a ne djelom, jasno pokazuje tko smo i što smo te odakle smo. Nikad od nas Evrope kad nam je izbornik Slaven.
- Onda ćemo ga zajebat, pustit ćemo - mudro zaključi Robi.
- Dogovoreno, Aljoša je sredio već neke stvari sa Heitingom i ostalima - ponosno će Slaven.
Eto tako smo mi izgubili, što će se tek saznati u narednim danima. Pokrenut će Ivo istragu, već ga vidim, koju će voditi najbolji Benkov inspektor, poznati krimolovac Robert Valdec, ali ovoga puta, na žalost izbornika, sve će mu biti vrlo jasno, i to na samom startu.
Naravno, bilo bi našem inspektoru Valdecu puno teže otkriti (ako je tako nešto uopće moguće) ovu kriminalnu radnju hrvatske nogometne reprezentacije, da Torcida (ah ta Torcida, opet sve zajebala) nije na kraju utakmice pjevala onu poznatu: Večeras je naša fešta. I sve odala.
A kad ih naš Valdec uhvati i otpravi u pritvor, naš stručni stožer će, dok čega suđenje, komentirati;
- Vidiš, Slavene, Split je za sve kriv!
- Imaš pravo, Žuti, eh ta poznata kletva Splita vječno leti nad našom repkom - složi se Slaven.
- Trebali smo igrati u Maksimiru - kroz lisice zaključi Aljoša i doda -, nije taj Vlatko tako glup, kao što se pravi.
Post je objavljen 06.02.2008. u 22:19 sati.