Okrenulo vrijeme. Još sinoć. Danas je bilo ko proljeće. Sigurno će, ako već nijesu, uskoro procvjetat mijenduli.
Kako sad stvari stoje, od prve februarske bure očekuje se da zaštiti naš ZERP, i to onaj ekološki dio, pa da zapaljeni turski brod otpuše Talijanima. Kad već kradu hrvatsku ribu eto im i turski brod. Kako naša dva ministra, ko Lolek i Bolek zapaljeni brod pokušavaju gasit Kanaderom, ništa im drugo i ne preostaje nego operativni štab gašenja prebacit u metereološki zavod i čarajući prizivat buru. Možda bi sa sobom trebali uzet i Juru Radića, on je stručnjak za burovite projekte.
Od jučer, od kad sam obnovio svoje blogiranje, razmišljam o onim nesretnim interesima, i hrvatskim, i nacionalnim, i strateškim. I nijesam na čisto što i kako s njima.
Hrvatski nacionalni interes – može li mi neko pomoć otkrit ČIJI je to ili ČIJI bi trebo bit interes? Već vas čujem, viđi budale, pa u samom nazivu piše, hrvatski i nacionalni. E tu sam vas čeko. Znači li to da govorimo ili razumijemo da je to interes od nacije Hrvata, od hrvatskoga naroda? Znači li to da je hrvatski nacionalni interes interes hrvatskog naroda, hrvatske nacije? Dobro, ako je hrvatski nacionalni interes interes hrvatskoga naroda, znači li to da je to interes svih Hrvata ma gdje živjeli ili samo Hrvata koji žive u Hrvatskoj, i znači li to da to nije interes ostalih koji slučajno ili namjerno žive u Hrvatskoj, a nijesu Hrvati? Moram priznat da nisam siguran u odgovor. Uvažavajući činjenicu da je Hrvatska nacionalna država Hrvata uz dekoraciju ostalih nacionalnih manjina, nameće se zaključak da je hrvatski nacionalni interes interes Hrvata, a ostalima ako valja dobro valja, a ako im ne valja – ko im je kriv!
Tako to ispada dok državu organiziramo kao nacionalnu, a ne građansku. Moram priznat da me prije nekoliko mjeseci dodatno zbunio predsjednik Mesić. Ne sjećam se više je li nekome vanka brzojavom slo čestitku ili sućut, ma je brzojav posolo «u svoje ime i u ime hrvatskoga naroda». Hoće reć da brzojav nije poslo u ime svih građana (i seljaka), odnosno da ga nije poslo i u ime svih onih koji nijesu Hrvati. Da je to učinio netko drugi ne bi se čudio, ali me čudi da je Mesić zaboravio na «ostale» iako sam siguran da su oni svi do jednoga, kad su izašli na izbore, glasali za njega, a ne za Suzanu.
Sve u svemu, nijesam baš siguran čiji je to nacionalni interes kojim naši političari licitiraju po nekoliko puta na dan.
Još je teže pitanje ŠTO je hrvatski nacionalni interes? Ne mogu zaboravit, odnosno ne mogu se ne sjetit dva čovjeka, političara i generala, i jednoga problema u kojemu je jedan dan nacionalni interes bio ne isporučit hrvatskog generala, a drugi dan isporučit hrvatskog generala. Da se razumijemo, radi se o istom generalu i istom političaru. Nit sam skrivo, nit sam hapsio i isporučivo generala, no moram priznat da mi ovakve akrobacije nijesu jasne.
Kad slušaš naše političare gotovo se podrazumijeva da je što brže uključenje u euroatlantske integracije prvenstveni hrvatski nacionalni interes! S druge strane, ako je vjerovat ispitivanjima javnog mnijenja, ispada da je pola ili manje nacije za uključenje Hrvatske u euroatlantske integracije, odnosno u NATO i EU. I sad ti budi pametan, kakav je to vrhovni nacionalni interes kad za njega nije najmanje pola nacije ?!?.
Bilo bi dobro kad bi netko jasno i nedvosmisleno prvo definirao čiji je to nacionalni interes, a onda što je nacionalni interes na način da to bude prihvaćeno velikom većinom hrvatskih građana kao što je svojevremeno bilo odlučeno o napuštanju Jugoslavije.
Post je objavljen 06.02.2008. u 20:22 sati.