reko si bok.
ja tu nemrem niš.
osječam se previše bespomočno i jadno da bi te pokušavala promjenit.
naveo si mene da se osječam krivo zbog tvojih kompleksa i još si htio ostati u dobrim odnosima.
mislim da svijet ne funkcionira tako.
ono što ga pokreče je ono čega se ti bojiš.
voljela bi da je drugačije.
da nije svaki na kojeg naletim paranoičan i kukavica.
bojati se vezanja.-.-' glupost.
ako se dvije osobe nađu,i ako im je lijepo,zašto to prekidati odjednom upravo zato što je tako lijepo.
glupost.
kukavice su oko mene,posebno oko MENE.
nije oke,posebno ako nije u facu,nije oke se još i ljutiti na mene zato što ne razumijem ljude koji neznaju voljet.
ja sam osoba koja daje jako puno ljubavi drugima i koja nezna biti pored nekog a da ga ne zavoli,posebno ako joj se ta osoba sviđa.
brzo se mogu sa ljudima nač,mogu prihvatiti njihove mane i naučit se nosit sa njima.
nije me sram svoje sjebane glave koja si dopušta previše i previše očekuje.
ali nema veze.
kada jednom dođe netko tko če cijeniti moj trud i ljubav osječat ču se vrijednom.
valjda če i on doč.
Tolko sam čekala da kažeš «Evo, imaš me»
Al brijem više nemamo iste ciljeve
Ja želim raspravit sve, al nisam sigurna za tebe.
Grizem se, brinem se, tko je zajebo stvar
Preuzet ću, krivnju svu da bi TI ispao car.
Pogledaj se, a kleo si se da nećeš gubiti žar
Ne misliš li da mi duguješ nešto, par riječi bar?
stvarno ne razumijem..


pitanja, nadanja, sita sam skrivanja.
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
jer su svjesni di žive i kako žive – jasna stvar.
I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu
u rukavu nosim osmjeh pa ga imam u vidu.
Dopusti mi... da te razoružam
Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam..
a mislila sam da si me došao spasiti a ne gurnuti natrag.
Post je objavljen 06.02.2008. u 20:00 sati.