Tekst nema veze sa mnom samo jedan val inspiracije...depresivvno...
Priča o jednom životu
Sama je i ove večeri…ma ne nije samo bol i tuga su s njom…Sjedi u svojoj sobi između četiri zida…Njezina duga kosa prekrila joj je pola lica ali se ipak prepoznaju suze koje se razbijaju o neku bilježnicu…Da baš to…još jedna stranica njenog dnevnika ispisana je bolnim uzdasima…U toj sobi u kojoj svijetli tek neka mala škrta svjetiljka prepoznaju se samo taktovi neke stare pjesme koja govori o nekom bolu, jadu..baš o onome kako se ona sad osjeća…uvijek je pisala sve najbolje o životu a sada shvaća da je on ono što živimo a ne ono što očekujemo…kaje se zbog nečega što je mogla, a nije htjela…zbog nekoga koga voli a ne može mu to reći niti dokazati…Nije joj jasno zašto se sve ovo baš njoj događa??? Pokušava se promijeniti ali ne ide joj….Svi je gledaju kao krasnu djevojku uvijek nasmijanu, vedru okružena hrpom prijatelja…a ti prijatelji…ne želim komentirati…ima i pravih istina…ali većina ih je hrpa licemjera koji lažnim osmijesima pokušavaju….me ne znam što pokušavaju zapravo nije ni važno…ona napokon želi biti sretna…ali ona je davno izgubila nadu…i ona je jedna od onih osoba koja ne ući na greškama nego ih čini ponovno i ponovno ali samo sebi čini loše…oko nje su svi sretni, nasmijani svi ti ljudi koji joj svakim danom ulijevaju lažne nade…Često razmišlja o nekom vremenu koje još nije došlo ( a ne zna ni hoće li uopće doći)
Razmišlja kako je otišla daleko od svih kako je sama(kao i do sad) ali nešto se promijenilo….Sretna je, nasmijana….ali gle ipak nije sama…tu je netko drži je za ruku i miluje govori joj kako ju voli…nikada u životu nije bila sretnija….ali što se događa??? Slika blijedi ne želim to…Nagli udarac bubnja u pjesmi Maidena prekinula je sanjarenje….ona je opet sama, tužna…ozebla srca i živi s nekom jadnom nadom da će i nju Bog jednom pogledati i da će i ona jednom biti sretna….
Post je objavljen 06.02.2008. u 22:22 sati.