Mislila sam da ću napisati kako mi je dan prošao u subotu. Stvarno mi je bilo prelijepo! Ali, onda sam se predomislila! Neće pisati o tome... možda jedan dan ovaj tjedan, ako uhvatim vremena!
OduševljEna sam brojem komentara... BRAVO, BRAVO!!!
Dogodilo mi se puno toga ovaj tjedan, ali neću pisati o svemu.
Ponekad u životu imaš nekog tko je uvijek snažan, tko je uvijek spreman na svaku patnju i bol da te zaštiti. Netko tko nikad nije pustio suzu. Tko je spreman svakome pomoći koliko god može, čak do te granice da ga ljudi iskorištavuaju, a on to nevidi. I taj Netko živi u uvjerenju da ima puno prijatelja, jer svi mu glume prijatelje.
Nakon nekoliko godina, taj Netko se jednostavno slomi. Počne plakati, meni na ramenu. Kao malo dijete. Shvati da ga ljudi iskorištavaju, da nema pravog prijatelja. I taj Netko, nakon svih tih suza, nakon svega shvaćenog, što je do tad bilo neshvaćenom, u mojim očima poraste! Postane puno veći i jači nego što je bio ikad prije!
Te suze su ga napavili hrabrijim nego što se predstavljao do tad!
Post je objavljen 06.02.2008. u 14:20 sati.