Udubini duše želim da se vratiš, želim, a nemoguće je...tražim nemoguće...Previše, tražim, znam..ali jedan osmijeh bar u snu...zar je to previše?? voljela bih biti među njima, mojim voljenima na nebu, Toše je ubrajan u voljenje naravno...moj djed, teta, baka, Toše i mnogi drugi... ... ali ne, moje vrijeme nije stiglo...
...Moj je život robija koja ne stoji na jednom mjestu nego s jedne robije ide na drugu... ...
... I prije je bilo dana kada sam bila tužna, al bi odmah upalila Tošicu moju dragu i odma bi znala da će sve biti ok...gledala bih ga na tv-u, osmijeh, oči...sve sve sve...a sad...ima dana isto kad sam tužna..svaki drugi dan, al nemogu ga više osjetit tu dušu malu anđeosku...sad samo slike, osmijeh na slikama, glas preko mobitela..preko pjesama... ...
...Puno sam puta rekla '' TEŽAK JE OVAJ ŽIVOT '' to bi svima bilo smiješno al uistinu je...to je moje mišljenje...i mnogih drugih...al ovi dani bez Jube moje su preteški...
Veliki kissss svima....
Post je objavljen 06.02.2008. u 11:21 sati.