Pregled posta

Horrible day, no čak i on ima pozitive

EDIT

Zanimljivo je kako umiljate životinje, zanimljivo je kako one mogu u vama probuditi toliku silinu bijesa, žalosti i jada, do te mjere da vam ne preostaje ništa osim - .

Nekima će biti smiješno. I meni bi vjerojatno bilo da to sad ovako negdje pročitam. No niti sam ne mogu vjerovati kako jedno govno usere čovjeka. Pička materina i toj mački...

Imamo dvije mačke. Jedna crna, jedna bijela. Bijeli je posranko. U tri sata ujutro sav umoran nakon tuširanja navlačim pidžamu na sebe kad sa tolikim gađenjem ugledam govno na donjem djelu pidžame. Bacih na pod iste sekunde i odmah skidam tek navlečeni gornji dio i nakon bacanja, histerično gledam pod sebi nemam li kaj govna. Još mi se čak i spavalo. Kad mi sine da meni soba već otkad se vratio doma s treninga smrdi po mačku. Mislio sam da to smrdi po njemu - sam inače smrdi, no makne se smrad nakon sat vremena otvorenih vrata. Otiđem u sobu i na mjestu gdje inače imam pidžamu (kut kreveta) i ugledam finu urednu kakicu. Ne ne ne ne želim vam opisivati svoju reakciju. Sav psihički izmožđen (znam da je dobra mačka, ali kada netko sere po mom krevetu, do ruba ubojstva nailazim - ikakvo sranje igdje - pogotovo na privatnom mjestu kao što je krevet - a i jogi na kojeg se seronja israo (sjeti se Filipe, on ne zna što smije, a što nesmije, smiri se, smiri bijes.... (zašto ponekad životinje nisu ljudi da se možeš pošteno izderat i dati do znanja da je to NE)) odlazim do roditeljske sobe i budim mamu da joj kažem što je seronja napravio.
Dobra mama ide sama počistiti (njen prijedlog, da ja nebi razmazao ili što je već rekla, ne znam) i ja sam prisustovao u sobi, kada pomaknem poplon i onda mama makne cijeli dio i još jedna set izmeta -.-.
Ljudi moji, unutra sam eksplodirao. Već sam do sada jedno osam puta udario čsiti zrak iz... kaj je to, nepomoćnost? Ne mogu definirati osjećaj. Jadni mali mačak (steam coming from my ears, face glowing red and eyes turning insane) ne zna koliku je šteštu - psihičku i materijalnu - napravio, pa ga ne mogu krivit, ali .
!!!!

Sjeo sam se tu za komp da se smirim. Pisanje u bilo kojem smislu me oduvijek smirivalo. Whatever the cause. Tako se izmožđeno osjećam, tako sjebano, tako loše, tako bijesnim, tako jadnim *ruka pada u dlanove*...
Ljudi ne znaju koliko ja volim svoj krevet. Krevet kao moj. Moje mjesto.

A i cijeli dan mi usran. Od jutra kad sam se kasno probudio i nabrzaka se otuširao (navecer nisam jer nisam imao tople vode), žurno se uzeo da ne zakasnim na kuharstvo. Moji imbecilni suučenici su razjebali tijesto sa kojim smo danas trebali raditi (ispravak, jučer!) i morali smo dati novce za krafne, kao za ništa drugo. Kasnije u danu saznam da su neki drugi imbecili nešto napravili sa vješalicama i svaki učenik mora dati iz svog džepa za njih. Sav iznerviran otiđem u Slavoluk i još mi se nešto putem dogodilo što ovdje ne želim reći, platim si sat vremena da se smirim, da se kasnije grizem što neću imati za van kada ću biti sa Sandom. Ostao sam dugo, bili smo sami tamo i uživao sam u blaženom miru (koje mi je sada oduzeto) sa tri prijatelja/poznanika i Štefom. Izgubio dargocijeno vrijeme života na igrice i na trening odem. Na putu doznao zanimljivu informaciju na koju se trenutačno iskaljuljem (zamišljam se u situaciji) i na dolasku, pa sada znam točno za lokaciju trneinga i roditelji će me moći odbaciti bez da završi većim sukobom kao prije dva mjeseca. Tamo na treningu sam si još i nokat razjebo i sad mi je napuknut, 30%nokta u kurcu. Dođem doma, bez premišljanja nakon što sam ostavio stvari (sad si razmišljam koliko mi onda smrdjelo po seronji) za komp i upoznao u WoW-u jednog zanimljivog 29godišnjaka iz Britanije (zanimljivo je da većina britanaca nisu idiotu preko igri - time ne mislim ikog vrijeđati). Razgovaram sa Sandom i razgovor nije najbolje prošao i u dva i 15 smo prekinuli razgovor, kada ja odlazim van iznijeti smeće i u podrum po zadnju litru mlijeka. Idem se otuširati i napokon se ići leć... idem kurac.

Nebi imao previše protiv da se mačak posrao na poplon, deku il nekaj, ali kuda na jebeni madrac...


Nakon ovog psihičkog napada bijesa, želje plakanja, osjećaja otuđenosti (valjda je to prava riječ), gađenja, osjećaja povraćanja, bolesti, gnjeva prema mački, kao i suosjećanja, topline prema majci i žaljenjem za voljenim madracem koji mi je tako ugodan i svega sranja te dodatnim bijesom (mačka<->čovjek dio u postu) idem sada pokušat spavat.

I još se zbog nokta nisam vidio sa Nocturnom i R.I.P.djevojkama.
Idem još mami dati zagrljalj i riječi zahvale. Nemaju svi dobre majke, a i veoma cjenim njezinu pomoć.

How can people be so ignorant?

Post je objavljen 06.02.2008. u 03:54 sati.