Misao za povratak...
I dalje stojimo na istom mjestu.
Kao i nekada....
Možda više nije važno kako je izgledalo...
Ali još uvijek se nadamo da će biti kao prije...
Zar ne vidiš da nema smisla?
Zar ne vidiš da smo postali druge osobe?
Bez osjećaja… koračamo istim putem…
Bez pogleda… susrećemo se u prolazu…
Tješe nas…nismo krivi za ono što se dogodilo…
Tako je moralo biti…
Mrzim ih. Gade mi se. Ne osjećam da su moji.
Njihovi pogledi suosjećanja. Osmjeh koji ne postoji.
Ali mi znamo…i ne vjerujemo…jer svi su isti...
svi žele samo jedno…svi žele osvetu…
Da, katkada je lako…zamisliti da je gotovo…
Kraj prema kojemu dolazimo…ostavlja nas same…
Pripremamo se za korak naprijed…i onda nas dokrajči…
Nenadano…bez upozorenja…
I čudimo se kako nam mala sitnica može preokrenuti život…
Oduzeti nam smisao…ostaviti trag koji nikada ne blijedi…
Možda nismo svjesni pogrešaka koje činimo…
Ali ipak se trudimo….
Skupiti ostatke sreće koja nas drži zajedno…
Zašto ne možeš shvatiti da nije tako jednostavno?
Odbaciti ono malo što je preostalo…
Uništiti sve što smo do sada stvarali…
Pa čak i kada se vratimo u stvarnost…
Toliko je bolno da izbjegavamo misli…
Samo iluzije...samo drugi svijet bez gubitka…
njene kretnje su osivile u mojem sjećanju
Žarke boje njena osmjeha lagano blijede
I ja se više ne spominjem onog mirisa....
Pjesme mi poklanjaju izgubljene osjećaje
Hranim se zrakom da ne osjetim przninu u tijelu
I šapćem si...ma i ona misli na mene
Utrošeno vrijeme,pročitane stranice,odslušane note
Može li ju išta zamijeniti?
Zavaravam se svakodnevno i svjesna sam toga
Tko će mi suditi?
Ja sam posljednji zaljubljeni stvor na ovoj planeti
A moj draga ne voli kad pričamo o ljubavi
I nema veze što se igra mojim osjećajima
Što mi izjavljuje ljubav samo kad je ljubomorna i kad misli da me gubi
Što me gleda kroz tijelo...
Molim je da dođe mi
Dodirne me vrelinom
Samo me još to tješi...da dođe mi tiho u noći
Treptaji znaju biti toliko bolni i glasni
Kad čekam ranom zorom da me ugleda
Dok udišem njen izdah
A otkucaji njena srca moje lice škakljaju
Mirišem njenu kožu
Prislanjam usne o njen topli vrat
Tako sam sigurna i spokojna uz nju
I osmijeh ne silazi s mojih usana
Kad čekam da njeni zubi provire iza usana
U meni trnci plešu
I poput djeteta bacam joj se u naručje
Ili posramljeno spuštam pogled
Nešto je u meni sveto dok je diram rukama kurve
Dajem joj dušu u omotu tijela
Pišem joj neke sulude priče
I nesvjesno ponavljam one iste poljupce
Obećajem joj...
Svoju kožu vrelu iza tuširanja
Sjajne sunčane zrake u oku
Neku samo njoj vidljivu šljokicu na usni
Pjesme u poljupcima
Klasičnu glazbu u zagrljaju
Dječje skakutanje u isprepletenim prstima
Ugrize na grudima,bedri,vratu,ruci,trbuhu...
Milovanje vrhovima kose
Kapljice s leđa
Najdraže ružičasto donje rublje
Svu nježnost koju posjedujem
Riječi koje znam
Misli koje pišem
Obećajem ti ono tiho u meni što samo ti čuješ
Te suze na zadnjoj večeri koje je tako tužno gledala
Drhtanje usana na spomen NAS
Oboren pogled i spuštene trepavice
Dajem joj...
Neprospavane noći
Zaboravljene sate
Ukradene poljupce
I bijedne pokušaje da je zaboravim
Onu našu bolnu svađu
Njenu prvu ljubomornu scenu
Te silne zabranjene poglede pred njom
Tu bol u njoj pri pomisli na njega
Moj parfem na njenoj odjeći
Nedorečene izjave ljubavi
Svo to željno iščekivanje
I onaj susret na recepciji...
I dok je zovem i budim iz sna
Htjela bih plakati jer je nema u blizini
A smijem se jer je u meni
I pišem nejasne poljupce
Mekane dodire
Strasne uzdahe
Nekad sam živjela od nadanja
I bilo je lijepo,mada je peklo
Sada živim od sjećanja
I ne dodirujem tlo.....
Otišli smo previsoko....
prijatelji,svakim danom sve bliže
Večer je protekla savršeno
Vozila me je u svojoj kočiji sa crnim konjem da ne bismo pokisli na kiši
Pričali smo o šarenim cvjetovima i bljeskovima na moru
Nasmijavala me je....
Šetali smo kroz prirodu do velikih klifova na obali
Štitila me je od zlih paukovih mreža i njihovih strašnih stanara
A onda smo jeli haribo bombone koji imaju čudno podrijetlo
Zavšili smo na rastopljenoj čokoladi
Tražili smo puteljak do male klupice s lijepim pogledom
Našli smo ju
Usprkos nagrizajućoj zimi sjedili smo satima
U nekim svjetovima i danima
Smijeh,šutnja,pogled,smijeh, tišina,srce....udah,izdah
Kasne ure, trebam doma, ali ne želim
Pita me je li mi hladno...odlazimo
Još pričamo o knjigama,dobre su i tako nam se sviđaju,možda i mi fikciju pretvorimo u realnost....jednom...u jednoj zori
Jurimo mostovima,kroz ulična svjetla letimo
Brzo do igrališta da tetka ne pita gdje sam
Sami u kočiji...zadnje riječi padaju
Znam da neće biti poljupca,rano je za to.
Ostavljam joj sve slatkiše...buni se, ali znam da je sretna
Skakućem asfaltom i ubijam svu njenu šarolikost
Zašto dolazi iz tog smjera? Gdje je bila?
Ma zaspala u autobusu,htjela malo prošetati,zaboravila izaći,izaberi laž...
Nešto govorim,a misli su još s njom
Vrtim filmove i nedefinirane poglede....možda se i ona pita kao i ja sad
Ona šutnja u kočiji i njen ozbiljni pogled...da, to je moralo nešto značiti
Gle...poruka...od nje...
Uspijeva me osvojiti.....na neko vrijeme...
Ne poštujem više zakone. Volim u dahu, u žaru, potpuno anarhijski. Svaki dio moga tijela svoju ljubav iskazuje. Jedinice za red i mir lete na sve strane, vatra bukti, prekasno....
Djeca u igri, znali smo biti. U igri odraslih, nažalost. Gubili bismo svakodnevno, bez ikakve nade u bolje sutra. Vrtili se na vrtuljcima i vodili ljubav. Čovječe ne ljuti se, a varali smo. Licemjerno dvolični,za druge bili smo. Za nas.....prokleto slobodni.
I sva ta mirisna pisma....oh, da... sjećam se. Napisana u školiskim klupama života, pod budnim okom materijalizma, u trenutačnom zanosu. Neuredna, razbacana slova zgužvana i neke rjieči davnih ljudi, misli lažnih osoba. Tinta se razlijevala...ostavljala je specifičan vonj. Tvoj dah isprepleten oštrinom mirisa boje, one mornarsko plave. Zamišljala sam poput djeteta, a voljela poput kurve. Po potrebi, cijela sam se davala, samo njoj.
Govorila je da sam lijepa i da sam drugačija od ostalih. No, zablude znaju unijeti zraka u život. Mi smo disali prebrzo.
Poput plesne kraljice, na sred podija, skakućem po njenoj duši. Ostavljam tragove..ups, malo su preduboki...obilježena hoda ulicama neke nove sirotinje. Nema starog slijepca na poznatom uglu, buni je ovo novo doba. Vječni rob loših navika, govorila je....
Zapleteni vlastitim lažima, nemamo izlaza. Nema veze, nije nama loše. Samo nekad zna biti naporno sakrivati sve te divne i plemenite osjećaje u nama. A to svakako nije nešto za pokazivanje...oh,ne....
A sad je pozivam...svake noći. Da mi dođe, pa makar i u san. U obliku prijatelja, u obliku roditelja, u obliku ljubavi....jer divno je biti nekome nešto, divno je biti njoj sve...
Od nedavno imam...
Posjedujem,zovem samo mojim.
Lijepo je otvarati oči uz tu sliku..
Nježan miris tijela..
Okus poljupca..
Čekati gola,njenu kavu
Potpuno nepitku,gorku i prejaku.
Smiješiti se košćatim prstima,
I neposlušnim pramenovima.
Možda i kojem zalutalom otisku od jeftinog ruža.
Krevet je savršen u kaosu
Baš ga takvim želimo.
Ne znamo gdje je balkon..
Tražimo u histeriji moju drugu papuču...
Otvaramo širom prozore i brzo ih zatvaramo,
Ne sviđa nam se novi miris sobe.
Lijeno se razvlači po krevetu,
Mirišući plahte na mjetima gdje ja spavam..
Zagonetno miluje nabore na jastuku.
I znam da me gleda dok hodam sobom..
Da prelazi očima mojim leđima,nogama i kosom...
Prilazi nespretno,drhtavo,a valjda s ljubavlju...
I sve se opet vraća na onu sliku...
Poput bolera,mi se vrtimo u krug.
Sviđa nam se...
Ne pitamo se za sutra,jer ne poznajemo ništa osim danas i eventualno sinoć..
Tako je udobno tijesno u ljubavi..
Ostajemo u sobi do daljneg...
Simbolika je Boga svuda oko mene,
ne trudim se više zanijekati Ga.
Ljubim neke ideale,
a zapravo želim čisto nesavršenstvo.
Postoji svijet iza ovih očiju
i zbog tog sam sretna jer sam slijepa.
Nesigurno koračam ususret pepelu moga bića
jer s temeljima starih kula,
nestaje i jedna Ja.
Više ne želim kupovati vrijeme
puštam ga neka teče i teče...
moji sati su u drugim jedinicama
precjenjeni njenim riječima.
još malo mi treba i sanjat ću neprestance bez buđenja...
još malo da povjerujem u simbiozu dvaju života.
Post je objavljen 05.02.2008. u 23:21 sati.