Vijenac
Broj 341, 29. ožujka 2007.
Hajka bez premca
Ova kronologija događaja iz ožujka i travnja 1967. godine u središtu kojih je bila Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, sastavljena je pretežno na osnovi pisanja novina.
Ponedjeljak, 13. ožujka 1967.
Prvi javni trag o Deklaraciji. Večernji list objavio je kratku najavu plenuma Društva književnika Hrvatske. U vijesti pod naslovom »Plenum pisaca umjesto skupštine« navodi se dnevni red zakazanog plenuma. Druga točka: Akcija kulturnih institucija radi zauzimanja zajedničkog stava prema problemima ravnopravnosti jezika.
Posao na Deklaraciji započet pod krovom Matice hrvatske praktički je već završen. Poslije podne je održan zajednički sastanak Upravnog odbora, Nadzornog odbora i Aktiva Saveza komunista Matice hrvatske. Nazočno je bilo oko četrdeset ljudi, raspravljalo se tri i pol sata, uneseni su manji ispravci. Tekst Deklaracije prihvaćen je jednoglasno.
Rasprava o Deklaraciji održana je i u Institutu za jezik JAZU, Razredu za filologiju JAZU i u drugim institucijama. Na svim skupovima dokument je prihvaćen jednoglasno.
Srijeda, 15. ožujka
Poslije podne održan je plenum Društva hrvatskih književnika. Istodobno je organiziran i sastanak Upravnog odbora Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Razreda za suvremenu književnost JAZU. Deklaracija svuda prihvaćena jednoglasno.
Četvrtak, 16. ožujka
Prva interpretacija Deklaracije u izvještajima s plenuma Društva književnika. Velik izvještaj, na četiri stupca, na vrhu stranice, objavljen je u Večernjem listu. Autor Tomislav Sabljak. Pod naslovom »Deklaracija o jeziku«, s podnaslovima »Živa trosatna diskusija o aktualnim problemima kulture i umjetnosti« i »Aklamacijom prihvaćena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika koju je ovih dana na sjednicama prihvatilo oko 18 kulturnih i naučnih ustanova i organizacija u Hrvatskoj«. Na velikoj fotografiji objavljenoj uz izvještaj vide se Petar Šegedin, Ivo Frangeš, Zvonimir Majdak, Antun Šoljan, Miroslav Krleža, Dragutin Tadijanović, Dobrica Cesarić, Zvonimir Golob.
U Vjesniku je mnogo skromniji izvještaj, jednostupačno, na kraju stranice, pod neutralnim naslovom »Plenum Društva književnika Hrvatske«. Autor — M.
»U Deklaraciji se ističe«, piše nepoznati Vjesnikov izvjestitelj, »da se u svakodnevnoj životnoj praksi u našoj zemlji još i danas provodi nametanje državnog jezika tako da se hrvatski književni jezik potiskuje i dovodi u neravnopravan položaj lokalnog narječja. U tom cilju postavljen je zahtjev da se preformuliraju odgovarajući članovi Ustava kako bi se izbjegla nepreciznost i nejasnoća dosadašnjeg naziva (srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski jezik), koja je uzrok brojnih deformacija i nesporazuma. Plenum je jednoglasno prihvatio prijedlog da DKH potpiše deklaraciju.«
Petak, 17. ožujka
Izašao je novi broj Telegrama, s Deklaracijom na naslovnoj stranici. Ispod Deklaracije poredani su nazivi 19 ustanova potpisnica, premda ih je uistinu bilo 18. Do razlike u broju došlo je stoga što je Katedra za noviju i stariju hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta u Zadru podijeljena na dvije. Kad je došlo do fertutme, iz Zadra je upozoreno da nije riječ o dvije ustanove, o dva naslova, nego samo o jednoj.
Telegram je uređivao redakcijski kolegij: Mirko Bošnjak, glavni i odgovorni urednik, danas direktor Jugotona, književnik Ivan Kušan, glazbeni kritičar Nenad Turkalj i književnik Slavko Mihalić koji je istodobno bio tajnik Društva književnika Hrvatske i sekretar njegove osnovne organizacije SK. Telegram i Društvo književnika bili su, dakle, dobro povezani u osobi Slavka Mihalića, što objašnjava hitru reakciju Telegrama na Deklaraciju.
Nedjelja, 19. ožujka
Vjesnik u revijalnom, nedjeljnom izdanju objavljuje cijelu stranicu o Deklaraciji. Uz tekst same Deklaracije izašao je nepotpisani, dakle redakcijski, komentar pod naslovom »Politika, a ne lingvistika«. Na istoj stranici Vjesnika objavljeni su Zaključci Novosadskog dogovora iz 1954. godine.
Osnovna je teza Vjesnika da se poteškoće kojih u jeziku ima i koje se priznaju, otklanjaju redovnim putem i da nije nužno poduzimati nikakve izvanredne korake. I u tom se smislu osuđuju oni koji su Deklaraciju napisali i potpisali. »Na čelu bitke za daljnje produbljivanje nacionalnih odnosa i ravnopravnosti jezika«, kaže se u komentaru, »stajao i stoji Savez komunista Jugoslavije i Hrvatske. Tko je u ovom trenutku dao društvu brionske zaključke, inicirao reformu materijalnih i društvenih odnosa i svih drugih društvenih relacija koje iz te čvrste osnovice proizlaze — na to je lako odgovoriti i pružiti argumente. Zašto je onda Deklaracija pripremana, sugerirana i sastavljena u punoj tajnosti? Nitko od političkih faktora u SR Hrvatskoj nije u tom pogledu bio obaviješten, konzultiran ili pozvan na diskusiju.«
U kritikama potpisnika Deklaracije kao crvena nit provlačit će se optužba da je Deklaracija zaplotnjački čin, odnosno da je sve rađeno bez znanja i dopuštenja onih koji su tada jedini davali dopuštenja, bez »političkih faktora u SR Hrvatskoj«. Hrvatskim »političkim faktorima« bilo je, očito, i te kako stalo do toga da i »faktori« iznad njih, oni jugoslavenski, znaju da je Deklaracija rađena bez znanja i odobrenja te da oni za nju ne mogu biti ništa krivi, jer da su za nju znali, sigurno bi je spriječili.
U Beogradu je održan plenum Udruženja književnika Srbije, na kojem je, kao reakcija na hrvatsku Deklaraciju, donesena druga deklaracija (postat će poznata pod nazivom »Predlog za razmišljanje«). Srpski pisci prihvatili su osnovna stajališta Deklaracije, predloživši da se u Srbiji i za Srbe uvede naziv srpski jezik.
Ponedjeljak, 20. ožujka
Vjesnik počinje objavljivati seriju tekstova Miloša Žanka protiv Deklaracije. Naslov je tipičan, referatski: »O različitim putevima i metodama rješavanja nacionalnog pitanja i međunacionalnih odnosa«. Žanko se predstavlja »kao Hrvat po nacionalnom porijeklu, pripadnosti (ako je već važno da i to izreknem) i kao jugoslavenski komunist«. »Smisao Deklaracije je jasan«, dobro tumači bit spisa Žanko, »izraz i pojam hrvatskosrpski jezik odnosno srpskohrvatski je nepravilan, neprecizan i po svojim posljedicama štetno se odražava na ravnopravnost hrvatskog jezika i naroda. Treba uvesti naziv hrvatski književni jezik i osigurati nizom mjera njegovu ravnopravnost. Najviše prigovara načinu donošenja Deklaracije, jer da je to »demonstracija svih hrvatskih kulturnih ustanova«. Kritičar se pita: zašto dramatizacija »ugroženosti i nepovjerenja« kad ravnopravnost nije ugrožena?
Srijeda, 22. ožujka
Vjesnik objavljuje izvještaj sa sjednice Izvršnog komiteta CK SKH. Naslov: »Deklaracija naišla na opravdanu osudu u javnosti«, podnaslov: »Izvršni komitet upućuje oštru kritiku članovima Saveza komunista koji su sudjelovali u njenom donošenju i ističe njihovu političku odgovornost«. Partijski je forum na taj način dao preciznu i strogu naredbu svim partijskim forumima, svim organizacijama SK, da organiziraju raspravu o Deklaraciji i ocijene, što je značilo osude, sve one svoje članove koji su imali bilo kakve veze s Deklaracijom.
Četvrtak, 23. ožujka
Izvještaj s plenarne sjednice Glavnog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske. Naslov teksta na prvoj stranici Vjesnika: »Deklaracija o jeziku uperena protiv bratstva i jedinstva«. U sažetku se kaže da je »poslije žive polemike izazvane diskusijom Josipa Šentije, Plenum jednodušno usvojio zaključke«. Šentija se pokušao suprotstaviti lavini. Bio je jedan od rijetkih. Nije htio sudjelovati u lovu na vještice. Sukobio se s Milošem Žankom.
Petak, 24. ožujka
Dan izlaska Telegrama. Novi se broj pojavljuje s pokajničkim priznanjem da je Deklaracija štetna.
U Vjesniku »Otvoreno pismo zagrebačkih poduzeća«: »Radnici zagrebačkih industrijskih poduzeća protestirali su u četvrtak na mitinzima u ‘Radi Končaru’, ‘Prvomajskoj’, ‘Janku Gredelju’, ELKI, i u drugim poduzećima protiv nametanja iskonstruiranih problema i sijanja razdora među jugoslavenskim narodima«.
Tribina čitalaca u Vjesniku, kao i prethodnih dana, objavljuje priloge čitalaca, pravih i izmišljenih, u kojima se napada Deklaracija i osuđuju njezini potpisnici.
Novinski naslovi: »Inspiratore Deklaracije treba pozvati na odgovornost«, »Naši narodi nikada i nikome neće dopustiti slabljenje jedinstva Armije«, »Korov oko zdrave biljke«.
Subota, 25. ožujka
Na prvoj stranici Vjesnika izvještaj s proširene sjednice Gradskog komiteta SK Zagreba pod naslovom »Nesumnjiva politička odgovornost inicijatora i potpisnika Deklaracije«. Iz Gradskog komiteta SK isključen je Vlatko Pavletić, predsjednik Društva književnika Hrvatske.
Objavljena »Izjava predstavnika institucija koje su potpisale Deklaraciju«, s namjerom da se »objasne motivi donošenja Deklaracije i onih mjesta u njoj koja su svojom nepreciznošću dovela do ovako očekivanog reagiranja«.
Nedjelja, 26. ožujka
Na ručku u hotelu Zvečan u Kosovskoj Mitrovici Tito je, prema Vjesniku, ćaskajući s domaćinima, u opuštenom ugođaju, rekao: »Mi, drugovi, ne živimo od gramatike, od ovog ili onog dijalekta, već od onog što stvore stvaralačke ruke naših radnih ljudi«.
Ponedjeljak, 27. ožujka
»Čitava Jugoslavija ogorčeno osuđuje Deklaraciju«, naslov novinskog izvještaja o Titovu boravku u Prištini. Tito je kazao: »Važno je da se ljudi idejno razumiju, da imaju zajedničku ideju, koja će ih voditi naprijed... Oni su potajno radili pripremajući Deklaraciju i iznenada udarili u leđa. Tako se kod nas više ne može raditi. Čitava Jugoslavija je danas ogorčena zbog takvih postupaka, a u prvom redu hrvatski narod«.
Petak, 31. ožujka
Zaključci aktiva SK Društva književnika Hrvatske:
»Sada je postalo jasno da je Deklaracija izišla izvan lingvističkih okvira i da je postala politički akt. Aktiv SK utvrđuje punu političku odgovornost svojih članova u tom smislu«.
Vladimir Bakarić o Deklaraciji u Saboru:
»Deklaracija neprijateljska prema zajednici i današnjoj fazi naše revolucije«.
Utorak, 4. travnja
»Studentski list« objavljuje odluke o kažnjavanju potpisnika Deklaracije koji su bili članovi SK. Posljednjom opomenom kažnjeni su Miroslav Brandt, Ljudevit Jonke, Milan Mirić, Želimir Falout, ukorom Ivo Frangeš, Josip Pupačić, opomenom Miroslav Vaupotić, Rafo Bogišić, Stanko Lasić, Nikola Milićević, Milan Moguš, Danilo Pejović, Dragutin Rosandić, Miroslav Šicel, Vojmir Vinja.
Sveučilišni komitet SK nije se suglasio s odlukama osnovnih organizacija. Donio je odluku da se iz SK isključe Miroslav Brandt, Ivo Frangeš, Ljudevit Jonke, a posljednjom opomenom kazne Josip Pupačić i Miroslav Vaupotić. Mirićeva i Faloutova kazna posljednje opomene ublažena je u kaznu opomene.
Petak, 7. travnja
U Telegramu novi podaci o partijskom kažnjavanju. Iz SK isključeni su Dalibor Brozović, Petar Šegedin, Jakša Ravlić, Slavko Mihalić, Duško Car, Vojislav Kuzmanović, Branko Hećimović, Zvonimir Komarica. Posljednju opomenu dobili su Slobodan Novak, Mladen Čaldarović, Čedo Prica, Franjo Švelec, ukor Vjekoslav Kaleb, opomenu Aleksandar Flaker, Milivoj Slaviček, Nasko Frndić, Zvonimir Majdak.
20. travnja
Vjesnik obavještava da je Miroslav Krleža podnio pismenu ostavku na članstvo u CK SKH. Ostavka prihvaćena bez rasprave.
Josip Pavičić
»Vjesnik«, Panorama, 15. veljače 1991.
Prenosimo:Vijenac
Post je objavljen 08.02.2008. u 07:00 sati.