Sjedim,promatram ljude oko sebe,i razmisljam,kako su svi zapravo drugaciji,kako svi imaju drugaciji pogled na svijet,na ljude,kako svi drugacije razmisljaju,i kako je zapravo moguce da su svi razliciti,tako jako...posto sam u svakom postu spominjala njega,spomenut cu ga i sada..mislim da sam se pomaknula s mrtve tocke,i to puno vise od toga..trenutno ga volim onako kako cu ga voljeti cijeli svoj zivot...nisam vise ona mala koja pati za njim..volim ga,ali vise ne kao nekoga s kime zelim biti....eh sad....dali je to opet onaj prolazni osjecaj pokazat ce vrijeme...ja se ipak nadam da nije...bilo je previse prolivenih suza,sad znam da niti jedne nije bio vrijedan....sretna sam,nakon dugo vremena,zracim onim necim...hehe....shvatila sam jako puno stvari...nisam vise onaj pesimist,mozda sam postala optimist....da bar...pocinjem vjerovati u bolje sutra,i ono meni najvaznije u Boga...evo jedne price...duga je,ali zanimljiva,procitajte ju..
Bio jednom jedan mladić koji je dugo vremema proveo na studijima na Zapadu. Kada se vratio, tražio je od svojih roditelja da mu nađu religioznog učenjaka ili bilo kojeg stručnjaka koji bi mogao odgovoriti na njegova 3 Pitanja. Konačno, roditelji su mu uspjeli naći jednog učenjaka.
Mladić: Ko si ti? Možeš li ti odgovoriti na moja Pitanja?
Učenjak:Ja sam jedan od Božjih robova i uz Njegovu pomoć, ja ću moći odgovoriti na tvoja Pitanja.
Mladić: Jesi li siguran? Mnogi profesori i stručnjaci nisu bili u stanju da daju odgovore na moja Pitanja.
Učenjak:Ja ću dati sve od sebe, uz Božiju pomoć.
Mladić reče:Imam 3 Pitanja:
Pitanje br. 1.Da li Bog postoji? Ako postoji, pokaži mi njegov oblik.
Pitanje br. 2.Šta je Sudbina?
Pitanje br. 3.Ako je đavo stvoren od vatre, zašto će na kraju biti bačen u pakao koji je takođe stvoren od vatre. To mu sigurno neće nimalo naškoditi, pošto su i đavo i pakao stvoreni od vatre.
Da li je Bog mislio o ovome?
Iznenada, učenjak snažno ošamari mladića po licu. Mladić osjeti bol: zašto ste se naljutili na mene?
Učenjak:Nisam ljut.Šamar je moj odgovor na tvoja pitanja.
Mladić:Ne razumijem.
Učenjak:Kako se osjećaš nakon što sam te ošamario?
Mladić: Naravno, osjećam bol.
Učenjak:Da li onda vjeruješ da bol postoji?
Mladić: Da.
Učenjak:Pokaži mi oblik bola!
Mladić: Ne mogu.
Učenjak:To je moj odgovor na prvo pitanje.Svi mi osjećamo prisustvo Boga iako ne vidimo njegov oblik ... Da li si sinoć sanjao da ću te ošamariti?
Mladić: Ne.
Učenjak:Da li si ikad pomislio da ćeš danas od mene dobiti šamar?
Mladić: Ne.
Učenjak:To je Sudbina, moj odgovor na drugo pitanje…od čega je stvorena moja ruka kojom sam te ošamario?
Mladić: Stvorena je od mesa.
Učenjak:A tvoje lice, od čega je ono stvoreno?
Mladić: Od mesa.
Učenjak:Šta osjećaš nakon što sam te ošamario?
Mladić: Bol.
Učenjak:Tako je.To je moj odgovor na treće pitanje, iako su i đavo i pakao stvoreni od vatre, ako Bog želi, pakao će postati vrlo bolno mjesto za đavola.
Bog je rekao:“Ako se ti stidiš mene, i Ja ću se stidjeti tebe.”
BOG ZAISTA POSTOJI…
Post je objavljen 05.02.2008. u 16:42 sati.