sve je bilo super...on i ja smo bili super...nisam htjela da to prestane...
voljeli smo se....a sad su ostala samo sijecanja....i pokusavam zaboraviti proslost...zasto nemogu...pokusavam zaboraviti njega i nas...zasto nemogu???
nisam vise sretna,ne kao tada....i smijem se al to nije iskreno od srca....
jer u sebi placem...i samo pozelim da budem sretna....nezelim patiti...on ne pati zamnom...zasto ja za njim moram???
zasto uvijek ja ostanem ona kojoj je jos stalo...i svaki lijepi trenutak....sve lijepo i veselo....padne u vodu kad se sijetim njega....
zasto mi toliko znaci???nije fer...nisam dobila odgovore na ta pitanja....samo zelim znati zasto nemogu opet se smijati da mu pokazem da sam i ja njega preboljela...da sam i ja sretna sto nismo vise zajedno...zasto?mozda zato sto to nije istina...zato sto svaki put kad ga ugledam patim i svaki put kad se nasmije ja zelim zaplakati jer vidim da je on bez mene sretan zelim i ja biti sretna bez njega...zasto nemogu???
Post je objavljen 05.02.2008. u 14:01 sati.