Negdje u predgrađu, pisac započinje svoju novu knjigu. Početak je toliko loš da zaslužuje objavu.
"Obuzme me sram kada u nečijem pogledu vidim uzmak, natruhe laži i želju za obmanom. To je izoštreno čulo kojeg se plašim. Sram i nelagoda rastu proporcionalno osjećajima koje gajim za onoga kroz čije oči gledam skriveni svijet. Kapci na prozorima napola su spušteni i zastori samo napola prozirni, a vidim kišu kako glatko klizi čarobnom putenošću preko stakala.
Obuzme me strah od snova što se zlokobnom pravilnošću ponavljaju i slute događaje čije korjene i ishodišta ne znam, samo uzmaknem pred sigurnošću s kojom računam od prvog takvog sličnog buđenja.
Misli nemaju anatomiju, samo akorde. Hvatam se rukama za bubnjanje u sljepoočnicima i one prolaze kroz kožu kao kroz rastopljeni maslac na kojem će se vrelinom strasti preokrenuti gljive ubrane u rano proljeće i zamirisati na divlji vlasac. Neuhvatljive su, neopipljive. Nemaju koštane mase niti krvavih podliva. Nemaju ništa osim akorda.
Trgaju ih tuđe percepcije kao razbješnjeli psi krvavig gubica, iskeženih očnjaka.
Sramim se zbog tuđih misli, upravo onih koje pokušavaju sakriti predamnom. I taj sram je toliko dubok i glasan, pa vrišti iz svake otvorene pore, katkad mislim, čut će me i znat će kako zvuče moji akordi u suglasju s njihovima, i iz toga se neće izroditi neka prekrasna sonata, niti mala noćna muzika, nego grmljavina nevremena uz praskove od kojih se zaledi dah.
Koliko je samo puta to razvrgnulo duboka suglasja, zapravo prekinulo privid savršena tkanja u tepisima lijepim kao da su tkani negdje u Andima. I razrušilo građevinske filigranske majstorije na principu zlatnog reza. I što sad?
Slijede jednako ljigava pretvaranja. Utišaj misli, srce moje, kažem sebi. Budi prijetvorno i ne daj da se nasluti glazba od koje zadrhtiš. Spusti pogled i ti, skrivaj. Uvjeri se da ne vidiš ono što jasnije nikako ne može biti, zaboravi i opraštaj. Pogazi sram. Sve je to i onako precijenjeno i nije vrijedno. Pusti ih neka misle da imaju prednost, da su te obmanuli i postigli cilj. Glumi naivno. Osmjehni se i predaj.
Tako je to. Tako je manje patnje i manje gubljenja.
Jer kada osjete da su prozirni, postaju bestijalni. Gnusni. Osvetoljubivi. Mračni. Prestravljeni te svoje izloženosti i krhkosti. Pa se uz umišljeni osjećaj poraženosti podignu s poda i nekom novom snagom trgnu bodež iz korica i ubiju u tebi sve što je ikada postojalo s njihovim predznakom. Tako pred samim sobom izbjegnu zamku slabosti. I s krinkom pobjednika i nasladom gledaju ti krv kako lipti iz arterija.
Stoga, pretvaraj se da su neotkriveni."
Aries
Post je objavljen 05.02.2008. u 11:30 sati.