Marketing
znam! napiti se i naći se u ovom kadru
imam bijesnu, životinjsku dušu i svjetlucave zjenice 
JA
"život po sebi, egzistencija po sebi, otrcane su fraze. kad se prisjećamo svog života, kao što ja sad to činim, sve se malo-pomalo rješava samo od sebe. cijeli smo život s ljudima koji o nama baš ništa ne znaju, jer i mi o sebi samima malo znamo. cijeli se život spremamo istražiti sami sebe i uvijek nanovo nailazimo na granice svojih duhovnih mogućnosti pa odustajemo od te namjere. naši napori završavaju u potpunoj nesvijesti i fatalnoj, uvijek smrtonosnoj tjeskobi. ono što se nikad ne usudimo sami sebi priznati, jer za to zapravo nismo mjerodavni, usuđuju se predbaciti nam drugi, a oni namjerno previde sve na i u nama. drugi nas neprestano odbacuju i svi mi svaki dan moramo naći sami sebe, skupiti sve svoje djeliće i ponovo ih sastaviti. što smo stariji donosimo strože presude i isto to moramo i sami podnijeti. u svim odnosima vlada nemjerodavnost što s vremenom, naravno, dovodi do ravnodušnosti. nakon toliko godina ranjivosti i osjetljivosti postali smo gotovo neranjivi i neosjetljivi; primamo uvrede, ali danas više nismo onako pretjerano osjetljivi kao prije. zadajemo teže udarce, ali i možemo izdržati teže udarce. život govori jezgrovitijim i razornijim jezikom kakvim i mi sami danas govorimo; više nismo tako sentimentalni da bismo se nadali. beznađe nam je pomoglo da jasnije vidimo ljude, predmete, odnose, prošlost, budućnost i tako dalje.
.....
u biti je prirode da je sve svejedno. servus i sve je svejedno, još uvijek čujem njegove riječi, iako bi njegove riječi jednako tako mogle biti moje i iako sam i ja često govorio servus i sve je svejedno. ali u tom trenutku on je morao izgovoriti te riječi. ja sam ih već zaboravio. zbog jednog ili više zločina što ih - tko zna - nismo počinili ili koje ćemo ponovo počiniti za druge nakon nas, osuđeni smo na život, i to doživotno. na ovaj svijet nismo došli svojom odlukom; odjednom smo se našli ovdje i osim toga postali odgovorni. postali smo otporni, ništa nas više ne može slomiti, ne žudimo više toliko za životom niti ga jeftino rasipamo, htio sam mu reći ali nisam. ponekad podignemo glavu, uvjereni da moramo reći istinu ili ono što se čini da je istina, ali zatim glavu ponovo pognemo. to je sve."
thomas bernhard, podrum
kako išta reći nakon toga? kako se usuditi?
Post je objavljen 05.02.2008. u 11:28 sati.