Tranzicije nikako da prođu. One privatizacijske, ratne, posljeratne, europske, NATO-ovske, duhovne, vrijednosne... . "Panta rei" rekao bi Heraklit. I morali bi mu dati za pravo, jer uistinu se oko nas sve mijenja, nema ničeg postojanog.
Predsjednički izbori u Srbiji nakon pobjede gospodina Borisa Tadića trebali bi ići na ruku Hrvatskoj. Barem u rješavanju brige od nasrtaja koje je prema Hrvatskoj iskazivao vođa Šešeljevih radikala gospodin Tomislav Nikolić (govoreći ranije da je granica Srbije na pravcu Virovitica-Karlovac-Karlobag, a sada tražeći autonomiju za Srbe u Hrvatskoj).
Čini se u prvi mah nelogičnim da ono što bi trebalo biti dobro za Hrvatsku odjednom pokazuje i svoju drugu stranu. Ne toliko za samu Hrvatsku koliko za njezinu vladu. Jer, Europska unija (EU) bi Hrvatsku odmah prihvatila u svoje članstvo da je pobijedio Nikolić. Naime, zbog straha od Nikolića kriteriji za Hrvatsku bi jako pali, kao i u slučaju Bugarske i Rumunjske iz drugih nekih razloga. Sada će se, naprotiv, Hrvatskoj vladi postavljati i dalje oštri uvjeti vezani za promjene u pravosuđu, primjenu ZERP-a, korupciju... .
Premjeru Sanaderu bi, dakle, bilo lakše realizirati svoj cilj ulaska u EU da je pobijedio Nikolić. Ovako, trebat će puno raditi na svim elementima koje zahtijeva EU. To će, uostalom i trajati jako dugo. Posebno zato što Snaderove vlade nisu do sada pokazivale puno truda oko općih interesa zemlje. One privatne interese nećemo sada spominjati. Zato im neće biti lako.
Dodatno, povećani napori Vlade upućivat će i na potrebu suradnje s oporbom. Samodršcima to nikada nije bilo lako.
S obzirom da u javnosti postoje različite procjene podrške Hrvata oko ulaska u aktuelne asocijacije (EU i NATO) predlažem da raspravom i glasovanjem pojasnimo stav e-Sabora u pogledu Europskih integracija (za NATO smo to već učinili).
Zato sada postavljamo pitanje: "Europska unija" ili "vlastiti put".
Post je objavljen 05.02.2008. u 08:44 sati.