Kada se osjećaš tako sam
ne mrzi me što nisam kraj tebe
jer svoju samoću bojim tvojim imenom
i svakom kapi kiše prosutom po meni.
Ako zoveš ljubavlju ovo naše
zašto lomiš krila pticama u letu ?
Sanjivim sutonima ne prosipaj sivilo
kada dotakla te duga, barem jednom.
Ovo je najviše što ti mogu dati
sebe u paketu običnosti
griješnu kakvom me vidiš
smjernu kakva jesam
a da nisi prepoznao...
Kada se osjećaš tako sam
a uvojak nestašan neke druge žene
dotakne ti obraz i spusti trepavice
ja sam to, Sfinga iz daljine
pogleda vječno uprtog u tebe
nikada dotaknutog...
I dok nepomično pratim
mjesečeve mjene i sunčane zrake
bije u kamenu srce lavice,
i snažna žudnja kotrlja
kamenu kap bola iz oka...
Tvoja je i tebi namijenjena,
nasmješi se
i ne osuđuj vječnost
što sipljivima čini dane na putu do kraja...
Post je objavljen 05.02.2008. u 08:31 sati.