Pala sam u zoru, pala
vise nisam izdrzala
sad neka mi iz knjige rodjenih
ime brisu
Na tom mjestu gde sam pala
ostala je mrlja mala
kao da je neko zgazio
trulu visnju
Tko se zeli bedirati, neka poslusa ovu pjesmu.
Nemam snage zaljubiti se.
Umorna sam od toga. Znam da kod zaljubljenosti me svlada ludilo, ali dvije su osobe to ubile.
Najprije on (iz prijasnjeg posta), koji me povrijedio, bio samnom, odleprsao, i sad se ponovo vraca, pa moj bivsi, koji sad ispred mojih ociju grli drugu.
Znam, ima jos deckiju na svijetu. Ali nemogu. Nemogu. Umorna sam. Subote nisu k'o nekad. Nisam vise za to da sa frendicama komentiram decke.
Nemam snage za novim poznanstvima.
Jer me strah.
Bojim se.
Vesela sam osoba, uvijek nasmijana, spremna na zabavu.
Ali ljubav slama, rusi mi sve pod nogama.
Mozda naidje princ na bijelom konju.
Do sad su samo konji dolazili. K vragu. Nisu bas svi. Ali, nekolicina.
Post je objavljen 04.02.2008. u 23:20 sati.