Baš. Vrajt.
Šutiti. Ne ispustiti više nijednu riječ. Ma nijedan pokret više ne napraviti. I mislim da će onda sve biti bolje i ljepše. Jer ovako... LJudi su često krivo shvaćeni. A ježga brate, razmišljaj malo o onome što pričaš. Nemoj da kasnije žališ.
Da, to ja velim koja bio trebala također malo razmisliti. Ali nijednom nisam htjela nekome napakostiti, i na kraju sve isapdne tako krivo i tako jadno od mene. Ma više nikad ništa.
A one nek se zakopaju. S takvim mozgom. Ali znam shvatit će one da je to prenisko za njih. Doći će i njima iz guzice u glavu. Znam. I nema veze, ja ću biti kao da nikad nije ništa bilo. I zdravo. Neću pamtiti nikome i vraćati milo za drago jer sve se vraća.
Glupe suze. Neće više niz lice. To je možda i dobro. Jes, što li ja samo radim zbog njega. I drago mi. Samo kad bi znao..
Eh kad bi znao..
Ma što mi je, ne da mi se pisati.
Kuja.!
Post je objavljen 04.02.2008. u 22:19 sati.