Marketing
Placebo hrabrost za 100 eura
Evo me!
Pomagao sam nešto sitno ovih dana jednom dragom frendu oko poslovne ideje koja će promijeniti naš internet prostor (u svakom slučaju, držim fige da to uspije). Taj me frend danas, ničim izazvan, u mailu podsjetio na priču koju mi je lani ispričala teta iz Izole. Priča govori o možda najjačoj prevari za koju sam čuo.
Dođe snalažljivi Bosanac kao prognanik u Sloveniju. Nema se para, nema se s čim, ali se ima dobre volje i puno snalažljivosti. Bilo je rano jutro, možda devet sati. Sjedio je u ofucanoj birtiji prepoznatljivog socijalističkog stila, pio jutarnju šljivu i gledao kroz plastični prozor. A pogled mu je padao točno na okupljenu hrpicu mladića i djevojaka koji napeti k'o struna čekaju svoj red za polaganje vozačkog ispita. I tako se rodi ideja. Zašto on ne bi sređivao prolazak na ispitu?
Pažljivo je razradio sustav i počeo obilaziti mjesta na kojima se budući vozači ukrcavaju u automobile u kojima su strašni ispitivači. Na tim je mjestima pristupao pristupnicima :-)) i nudio im sređivanje vozačkog ispita za 100 eura. Puno je to novca, ali znamo kakvu smo tremu imali kad smo polagali vozački i koliko nesretni ispit košta, pa su ga nerijetki bili spremni platiti. No bio je vrlo fer, objasnio im je da nije svemoguć i da ih ispitivač neće moći pustiti ukoliko gadno falšaju, no ako se to dogodi i sređivanje ne upali, vratit će im lovu. Kako je ponuda bila sjajna (jer malotko danas nudi povrat novca ukoliko mito ne uspije), a on je bio čovjek od riječi, biznis je polako krenuo.
Dugo je to tako išlo i izgradio je pravu malu karijeru, uskoro je čak postao relativno imućan. Svakoga je tjedna prikupio pristojnu količinu eura i to usprkos tome da je pošteno vratio pun iznos svakom malcu koji je ipak okinuo na ispitu. Kasnije je tako zarađeni novac uložio u mali posao koji je isto krenuo sjajno. Nažalost, nemam informacija dal' se svejedno i do kada nastavio baviti sređivanjem vozačkih. Sad se evidentno više ne bavi time jer je priča procurila u slovensku javnost, a to je uvijek otežavajuća okolnost za ovakve poslove.
E sad, ako ima onih koji nisu shvatili igru, malo pojašnjenje. Ova priča ne bi bila toliko drugačija od standardnog balkanskog davanja mita za posjet kirurgu, ubrzavanja procesa dobivanja građevinske dozvole, ili za oprost od grijeha od strane prometnog policajca, kad ne bi bilo jedne sitne pojedinosti: lukavi Bosanac nikad nije poznavao ni jednog ispitivača polaznika auto škola. Štoviše, uopće nije intervenirao na prolaznost. Jednostavno je uzimao novac svima koji su htjeli platiti, zarađivao na onima koji su prošli, a niš' nije gubio (barem eksplicitno, implicitno je imao gubitak propuštene dobiti) na onima koji su pali. Što kažete, mudro a?
UPDATE
Vidim po komentarima da se ovaj tekst djelomično krivo doživljava... Napisao sam za čovjeka da je Bosanac samo zato jer je iz Bosne, a većina ljudi iz Bosne koje znam preferiraju se zvati Bosancima. Nikakve druge konotacije nisam imao.
Inače, u suprotnom bih, poput Jani, upotrijebio termin Balkanac (i pritom podrazumijevao mentalnu, a ne teritorijalnu pripadnost), a pod njega bi onda i sami spadali. Jer lako se smijati susjedima, a pritom zanemarivati da naš gradonačelnik najvećeg grada kopa nos na stadionu pred kamerom i smješta otkaz nepotkupljivom prometnom policajcu, ministar financija krade bocu vina na domjenku, vođa (donedavno) respektabilne parlamentarne stranke nekažnjeno plagira magisterij...
Post je objavljen 04.02.2008. u 18:11 sati.