Marketing
...ali ne stigneš nigdje kada te slome i sruše ti sne...
Ni ne znam čemu ovaj post baš danas, baš sada, ovaj tren...
Niti nemam neku inspiraciju, niti određenu temu...i možda sam izabrala krivi trenutak da sve ono što je u meni izbacim na površinu, sada i ovdje!
Sluša se: "Jagode sa šlagom", "Pile" i "Dežurna"
Znači, oni koji znaju o čemu je riječ, neću previše filozofirati, a oni koji ne znaju a zanima ih, neka si pročitaju riječi, shvatit će.
Bilo je vrijeme kada sam i bila loše, a i dalje vam pisala sve najbolje i sve savršeno, htjela sam to sakriti iza svoje maske i uspjevala sam, ali ovaj put na to ću se teško sakriti...ne zato jer ne želim, nego zato jer je došlo konačno vrijeme da se skinu maske.
A između ostalog, svatko tko je probao zna da masku nije lako nositi.
Zaključujete da i nisam najbolje...lagala bih kad bi rekla da jesam.
Jednostavno došao je i onaj tren kad sam i ja malo pokleknula, malo stala, okrenula se oko sebe i još čekam put kuda da krenem.
Strašno bi voljela da je ovo samo PMS, ali nije, to nije sigurno...
Uhvatila sam se u koštac sa samom sobom, mislila sam da mogu puno toga podnijeti onako jako i hrabro kako sam uvijek znala, ali ne mogu...ipak sam i ja od krvi i mesa.
Dugo vremena sve to skrivam negdje daleko iza sebe, i onda se dogode ovakve stvari, kada totalno puknem, kada se sjetim i onih najsitnijih detalja koji zabole.
Nisam od onih koja će govoriti "Zašto baš meni?!", vjerujem da se sve događa s razlogom...ali pitam se samo zašto konstantno meni. Nekada sam imala snove i maštala...imam ih i danas, ali u razmjerno maloj količini, skoro da i zaboravim na njih, a u zadnjih par dana niti ne sjetim ih se, preslaba sam da ih sada nabrajam i da mislim što želim, jer sve što poželim izgubim!
milijun milja od nigdje
sve sto dotaknem, razbijem
ostaju samo krhotine
Pogledaj me, ko sam sad
vise si ne znas ni ime
sve sto zavolim u kamen pretvorim
nije ni vrijedno zaliti te
nije ni vrijedno žaliti me...
Nadam se da shvaćate.
Prošlo je puno vremena od onda kada sam sve gledala nekim rozim naočalama, možda nikada nisam ni gledala, ali nekada davno mi je sve izgledalo kao da ima nekog smisla i nekog pokrića, danas je to drukčije...
I pitam se samo gdje je problem?!
Je li u tome što ne znam pravilno zadržati ono što imam, ili je problem u tome što to nikada niti nisam imala.
Je li problem u tome što sam previše davala, a nikada primala točno onoliko koliko sam zaslužila...
Smijala sam se kad su mi govorili da nekada treba biti sebična da bi dobila ono što želim, da nekada trebam tražiti više i bolje za sebe, jer tko će drugi ako neću ja...
Mislila sam da su takvi ljudi pokvareni...da ona tipična naivnost!
Zapravo samo su mi govorili ono što je istina, jer tražeći malo u životu, tražeći sitnice i ostatke, uvijek ću dobiti još manje...ili gotovo ništa, baš kao i ovaj put!
Sinoć sam čula par određenih rečenica koje su mi došle kao dobar šamar...i hvala na tome!
Igrati kartama dobrote i poštenja, shvatila sam da ću uvijek gubiti...
Neću se mijenjati, ostajem ovakva kakva jesam, zbog toga me ili volite ili mrzite, ali jednostavno došlo je vrijeme da okrenem vodu na svoj mlin!
Da, došlo je vrijeme da se maske promijene...nažalost, ne mogu se skinuti te maske, za to je kasno, ali mogu se promijeniti.
I tako cijeli svijet glumi, s boljim ili gorim maskama!
Zašto ne bi i ja!
Možda malo nevezan post, kao što su nevezani i moji osjećaji i misli u zadnje vrijeme, kao što rekoh duže.
Nešto čitajte između redaka...jer znate da nije sve uvijek onako kako se čini.
U jedno sam sigurna: i dalje vas jednako volim i čitamo se i sljedećg puta!
Do tada lijep pozdrav!
Post je objavljen 04.02.2008. u 17:54 sati.