"What hurts the most
Was being so close
And having so much to say
And watching you walk away
And never knowing
What could have been
And not seeing that loving you
Is what I was tryin’ to do
I would trade give away all the words that I saved in my heart
That I left unspoken"
U mračnon kutu kafića,u dimu što se diže tražin utjehu i sriću,a padan sve niže i niže.Cigareton ubijan bol,u čaši tratin sreću jer znan da nikog neman i da nidi pojti neču.Pa i ako nedi pojden tebe ne mogu stići,pa i ako te jednon stignen,ne boj se neću ti prići.U ton kutu caffe bara misli mi lete kroz svit,znan da tebe više nema i da san postala usamljeni cvit...
...i danas čvrsto odlučih da zamest tvoj ću dobni trag u zgarište moje sreće,al' čim legoh u snovima svojim ja ponovo bijah rob tvojih htijenja...
![]()
Post je objavljen 04.02.2008. u 16:25 sati.