uz tihu kletvu jurim kroz grad
kaput na ramenu normalna stvar
novine u ruci jučerašnji broj
ne izgledam lijepo briga me za to
zalazim u svaku birtiju
tamo trgnem vino rakiju
a onda žurim da ne zakasnim
i prije nego što se pozdravim s njom
dodirnut ću joj usne lagano
odlazimo zajedno u noć
ona želi da joj govorim tiho
da ne veličam svoje probleme
hoće da živi s onim koga voli
gleda u druge a misli na mene
priznaje mi da je udata
da ne ljubi svoga čovjeka
a ja šutim mudro razmišljam
njeni prsti kao da traže krivca
samo lete oko moga lica
hajde ženo koji ti je vrag
diskretno šapućem spominjem kino
vani je tužno a unutra fino
skupe pare za dosadne sate
ne žalosti se srce mislim ja na te
kupuje mi tada kokice
kikiriki slane koštice
stvarno se trudi da mi ugodi
a oko nas sve neki gladni ljudi
šušte papiri odozada nam smrdi
jao gospode kako grozan film
ponoć se bliži predstava traje
sjedamo u kola idemo dalje
izvan grada ima parcela
lijepo mjesto na kraju sela
vodimo ljubav zagušljiv je zrak
snažno svjetlo pada ravno na nas
nije normalno pa to je vlak
grabimo volan i dodajemo gas
hladan znoj mi curkom nagriza vrat
paranoja
bježimo u mrak