Ponedjeljak je mnogima najgori dan u tjednu. U nekim europskim jezicima on čak ima svoje posebno ime, tj. nadimak koji ističe tu njegovu "crninu". To se uglavnom odnosi na one koji nakon vikend-opuštanja ponovno moraju uroniti u dosadnu i napornu kolotečinu radnog tjedna i crnčiti sve tamo do dalekog blaženog petka, koji znači ponovni ulazak u rajski vikend...
Za razliku od takvih, koji ponedjeljkom imaju osjećaj da nisu ni bili na nekom odmoru, oni drugi koji u svojim uredima mogu sebi priuštiti opušteno listanje novina najčešće se suoče s komentarima glavnih događaja proteklog vikenda te s prometnom "inventurom" sa stranica "crne kronike" – koja je kod nas redovito tako crna da ne može biti mračnija.
Tako Vjesnik danas piše: KOBAN VIKEND ZA VOZAČE, PUTNIKE I PJEŠAKE – Rijetko koji vikend protekne bez poginulih i teško ozlijeđenih u prometnim nesrećama. Jučer je opisana "zanimljiva" nesreća: u Varaždinu je ulična utrka nekoliko automobila (od kojih je jedan kroz grad vozio oko 140 km/h) izazvala višestruki sudar. Sudionici nesreća najčešće su mladi vozači.
Ne znam zašto, ali čim čujem za "prometnu" sjetim se neprimjerenog vikanja našega debelog sportskog komentatora nakon lanjskog završetka sezone Formule 1 – derao se jače nego kad je Janica osvojila olimpijsku medalju! Bila je to veća euforija nego zbog našega rukometnog srebra! Kao da je Kimi Raikkonen rođeni Hrvat...
Strašno je što su se ljudi na nesreće tako navikli da gotovo i ne reagiraju u "redovitim situacijama". Ali nažalost nema reakcija ni na sljedeće naslove (Večernji list, subota 2. veljače): ATI UZVRAĆA UDARAC i GAS DO DASKE. Riječ je o videoigrama. U prvoj se opisuje kako proizvođač u nedostatku ideje lansira dvije procesorske glave za svoju igru borilačkih vještina – što je zapravo samo golo reklamiranje nasilja.
U drugoj, GAS DO DASKE, opisuje se "najnovija inkarnacija" "famoznog trkaćeg serijala". Tu se vrlo toplim gotovo osjećajnim riječima (kao u reklami "Iz ljubavi prema automobilu"!) govori o "nevjerojatnom osjećaju brzine i spektakularnim sudarima" koji su "zagrijali mnoga igračka srca"!!! Naravno, novi proizvod nije baš potpuno takav – jer, pazite ovo: nije na bazi "stisni gas i baš te briga", nego će igračima opteretiti moždane vijuge – pa bi mogao "barem u početku od sebe odagnati gomilu igrača"! (Ipak i neko dobro: spasit će nekoga od modela – GAS DO GROBA!)
Ipak – da mu sve ne ispadne antireklama – piše nepotpisani hvalitelj ulične jurnjave da su "na sreću, utrke i dalje vrlo zabavne". A "poveću količinu veselja" pružit će (pretpostavljam, osobito mlađim igračima koji se tako pripremaju za polaganje vozačkog ispita!) "mod u kojem se na igrača namjerno zalijeću svi protivnici kako bi mu onemogućili pravovremeno stizanje do cilja"!! A tu je i mogućnost ZABIJANJA U OKOLNE AUTOMOBILE, što igraču DONOSI BODOVE!!!
Zaključak? Nemoguće ga je dati – jer normalnom čovjeku pamet stane! Zar već i priprema(nje drugoga, poglavito neiskusnog) za nesreću i zločin - nije ZLOČIN!? Tako je poklonstvo božanstvu profita poprskano (tuđom) krvlju!
Dobro... (mislim, nije DOBRO, nego tako se kaže kad se prelazi na drugu temu), ima osim tih "hard" sadržaja i mnošto "soft" materijala. Jutarnji danas javlja: PRESUDA EU: LEZBIJKE SMIJU POSVAJATI DJECU. Nadnaslov ističe da je ta "presuda Europskog suda za ljudska prava u slučaju jedne Francuskinje poruka i Hrvatskoj". Drugim riječima, zastupnici u našem Saboru dobili su "uputu" za skoro izglasavanje zakona... bez obzira što o tome misli – kako u EU kažu - "konzervativna hrvatska većina pod utjecajem Crkve"!
U subotu sam M.P.Thompsonu poslao čestitku što je konačno uspio "ući u američki Kongres", kao jedini Hrvat rođen u Hrvatskoj. Naravno, nije MPT tamo kročio vlastitom nogom, nego je – kako piše Jutarnji list – bio u sadržaju izvještaja o tzv. antisemitizmu. No budući da ta tema zavrjeđuje veću pozornost – o tom po tom...
Dakle, što je još bilo za vikend...? Ah, da – famozni Drago Plečko je kršćane, koji vjeruju u USKRSNUĆE, poučio (opet u JL) "da se u nekima od 30-ak apokrifnih evanđelja, koja su cirkulirala prije no što je sv. Irinej u 4. stoljeću odabrao četiri koja predstavljaju današnju Bibliju – spominjala reinkarnacija". Koju "današnji" evanđelisti ne spominju niti je kršćani prihvaćaju. Ta "lekcija" jako podsjeća na Da Vincijev kod u kojem se kao ključni "igrač" spominje car Konstantin.
Ali i Plečko i Dan Brown (ili podvaljuju ili) ne znaju da su četiri evanđelja bila smatrana kanonskima više od stotinu godina prije Konstantina i Nicejskoga sabora (325. god.). Upravo djela otaca, poput Ireneja i Tertulijana, to jasno potvrđuju. Štoviše, Origen, koji je živio sto godina prije Nicejskoga sabora, tvrdi da postoje samo četiri neosporna evanđelja: Matejevo, Markovo, Lukino i Ivanovo. Također, jedan od najpoznatijih popisa kanonskih biblijskih knjiga je tzv. Muratorijev kanon (oko 150 godina prije Konstantina) tvrdi da su postojala samo četiri (brojkom: 4) evanđelja – a ne 80, kako tvrdi Brown, ili 30-ak, kako kaže Plečko. Dakle, stare zablude uvijek lakše prolaze vikendom!
A kako postupaju kršćani? Zahvaljuju li Bogu na kraju tjedna i mole li ponedjeljkom ujutro od Duha Svetoga darove za uspješan cjelotjedni rad? Dobro je sjetiti se kako je papa Benedikt na susretu s mladima u Koelnu upozorio na opasnost (is)praznog vikenda, ako u njemu nema Boga, te istaknuo: "Dragi prijatelji! Katkad na prvi pogled izgleda neugodno za nedjelju isplanirati i svetu misu. No, vidjet ćete da upravo to slobodnom vremenu daje pravo središte."
Blago onima koji se ne daju odvratiti od nedjeljne euharistije te pomažu i drugima da je otkriju. Jer svakoga ponedjeljka suočavamo se s bolnom činjenicom kako je koban vikend bez Boga!
Post je objavljen 04.02.2008. u 15:14 sati.