Nisam dugo pisao...
A sad evo...
Tužna vjest,od Subote 2.2.2008
Danas mi je rođendan...
Neslavim...
Tek radi moje dvije kćerke,da ih malo razveselim.
Meni nije do rođendana...
Meni je do života...a tako je teško.
Život je bolna rana od rođenja pa do prelaska iz materije...u slobodnu energiju...ispunjena lijepim i ružnim...
Sjetite se ovih riječi s vremena na vrijeme...
Život je beskrajan krug...
Kažu da je krug perfektan,simbol perfekcionizma...
Nije...
Ništa nije perfektno,tako ni život...uvijek ima nešto da se doda...i tako u beskraj.
I uvijek se nađe neko tko ti oduzme...ono što te upotpunjuje.
Šta reći na sve ovo...
:(
Antonio Bašić...Tony...
Ili Jimy...kako smo se sa njim šalili.
Bio mi je jedan od najboljih prijatelja.
Poznajemo se dugo...
Upoznali smo se kad smo se doselili u Pulu mama,brat i ja.
Prožijeli smo svašta,i dobro i loše,i uvijek je bio tu uz nas.
Kad se sjetim koliko puta smo se selili po podstanarskim stanovima,i uvijek je bio tu da nam pomogne.
U najdubljem sjećanju mi ostaje jedna lijepa Nova Godina i jedan prekrasan Božić koji je proveo sa nama u Slavoniji.
Teško mi je...teško je svima nama...
Najteže mi je kad pogledam nešto što me na njega sjeća...a sve me sjeća na njega.
Slike...neznam šta reći...knedgla u grlu...suze...koje teku tek da ih nitko nevidi...a svi ih vide...bol...koju dijelim sa svima vama koji ovo čitate.
A sad ga više nema...
Zašto?
Radi jedne pijane budale od 46godina.
Rano jutro,i već je pijan?!
Kakav zatvor,treba ga zatvoriti i podsjećati svaki dan na to što je napravio.
Odnio je sa svijeta jednu mladu dušu koja je tek doživjela svoju 18 tu...
Saša Gaćeša,ubojica,krvnik...
Svoju dušu je označio nevinom krvlju mladića...djeteta...jer je dušu prodao alkoholu.
To neka bude upozorenje svima koji su kao on.
Život je jedan...Zna li itko njegovu vrijednost?
Nezna nitko ko nije roditelj.
Znaju majke i očevi onih kojih više nema među nama!
Antonio,prijatelju...
Brate...
Nedostajat ćeš nam svima neizmjerno.
:(
Svi ćemo te se sjećati za vječnost cijelu,i zauvijek nositi u srcu tu iskru života tvojega,tvoj lik,tvoje plave oči,tvoj osmjeh,tvoje riječi,tvoje prijateljstvo i tvoju toplinu koju si sa nama djelio nesebično.
Prijatelju moj...
Doći ću u Pulu,uskoro...
Ako bude sreće;
Znaj da ništa zaustavit me neće;
Donjeti ti svijeću i tek procvalo cvijeće;
Obići ću tvoje tiho počivalište sa prijateljima,upalit ti svijeću da ti pokaže put do raja...i znaj da prijateljstvu našem nikada neće biti kraja;
A smrt je tek početak,i kraja nema,
Jer duša je vječna,za vječnost nas od rođenja sprema...
I za kraj...neću reći ZBOGOM...nego do vidjenja prijatelju...i sačuvaj ljepo mjesto kraj sebe u raju za svakoga od nas...Jednog dana...ponovo ćemo se sresti...
Pokoj ti vječni i vječno sjećanje!
U ime tvojih roditelja i tvojeg brata Davida,u čijim srcima tvoje će srce kucati zauvjek,u čijim dušama tvoje ime je upisano neizbrisivom ljubavlju i tvojim životnim plamenom!
U ime svih nas koji smo te poznavali i čije si živote uljepšao svojim postojanjem:
Kristijan
Aldiana
Bagi
Miroslav
Goran
Marijana
Ivka
Mirjana
Lorina
Renea
NENAD ČOVIĆ
Post je objavljen 04.02.2008. u 14:07 sati.