...hvala vam puno što ste me ohrabrili za priču...
iskreno ja sam mislila da ju nitko neće htjeti čitati...
arigato na svim komentarim i nemojte se ljutit ako nekom nisam
uzvratila kom,ja vam jednostavno ne stignem po cjele dane učim
što mi se iskreno uopče neda ali moram.....
evo vam sada nastavak...uživajte =)..
........................................................................................................
Probudila sam se rano ujutro negdje oko 5h i pošto je moj tata još spavao
odlučila sam još malo istraživati po stanu..nakon što sam sve detaljno
pregledala i iztražila otišlasam do kuhinje i napravila si neki mali doručak..
ubrza se ustao i moj tata..
~dobra jutro,očeš da ti skuham kavu~
~o ciao,zar si ti već ustala?~
~a jesam nisam mogla više spavati,novi prostor i nova okolina...~
~ma vidjet češ naviknut češ se ~
~i onda očeš da ti skuham kavu ili češ si sam nešto napraviti za
doručak~
~ma napravit ču si ja sam kavu~
~o.k. ja se idem presvuč~
Otišlasam u svoju sobu,otvorila ormar i sjela ispred njega.Smišljajuči što
ču obući.Izvukla sam neke kratke hlačice i bjelo-ljubičastu majcu.Baš
sam se počela oblačiti ikada sam začula zvono na vratima.
~Mikeru daj molim te otvori vrata,to su sigurno susjedi~
~evo samo trenutak~
Otvorila sam vrata i ispred mene su bili susjedi koji su se došli s nama
upoznat(takav je tamo običaj) i malo popričat.
~dobar dan,evo izvolite uđite unutra~
Svi su me ljepo pozdravili, ušli unutra i tata ih je odveo u dnevni boravak
svima skuhao kavu i onda su počeli sa pričom,smjehom,raznim
prepričavanjem i tako.Krenula sam prema sobi i opet me zaustavio zvuk
zvon na vratima.
~Mikeru ajde pogledaj tko je to još došao~
I opet sam došetala do vrata,otvorila i ugledala neku ženu i nekog slatkog
dečka.
~tata,evo još nam je netko došao,još jedni susjedi~
~pa kaj ih ne uvedeš unurta~
~ma evo nas~
Nekako kada sam vidjela tog dečka sva sam se zbunila, kao da sam s
Marsa pala.
~ako hočete ti i tvoj novi prijatelj možete otiči u tvoju sobu~
~ev...ma evo,ma nemoj me požurivati sva ću se spetljati~
Okrenula sam se prema tom dečku i pitala ga hoče li ić u moju sobu ili u
dnevni...
~ma sve jedno je,možemo u tvoju sobu~
~o.k.~
Dok smo išli do moje sobe on mi je pružio ruku i nekako malo ljpše rekao..
~joj sorry kako sam nepristojan,ja sam Kaito,a ti si sigurno Mikeru zar ne~
~da kako si znao~
~pa još prije nego ste se skros preselili pomogao sam tvom tati da unese
nekakav smeđi kauč,pa mi je zahvalio pitao me jesam li i ja vaš susjed pa mezanimalo hoče li još tko doći s njim ovdje zatim mi je rekao kako se
tizoveš i da češ doći ovdje živjeti~
~vidim da si si dao truda da saznaš tko če se tu doseliti~
~zapravo sam samo htjeo pomoći tvom tati i onda me je nešto obuzelo
pa sam gapitao za tebe~
-ušli smo u sobu i on je sjeo u fotelju a ja na kauč koji je on spominjao-
~pa to je taj kauč...~
~da,nego mene zanima dali ovdje ima još naših vršnjaka~
~ima nas dosta ovdje,očeš da te upoznam~
~može,ali mogu te nešto zamoliti?~
~što~
~oče ti smetati ako ja budem samo uz tebe,mislim da se nebi osječao glupo~
~ma nema problema,ako hočeš nemoraš se ni micati od mene,al vidjet
češ da su svi vedri i zabavni~
.......................................................................................................................
nastavak sljedi kad skupim preko 90 komova...pozekćić i posa swima koji
ćitaju noju pričicu.Ma vidjet čete zanimljiva je.....
Post je objavljen 04.02.2008. u 11:58 sati.