Evo mali izvadak iz romana. Nije sve pisano u istom stilu. Ali po prilici ovako.
Magdalena
O boj meni. Epika i junaštvo. Katarina ti pristaješ na tu istu igru, rekla sam joj. Ulaziš u duh vremena kao kameleon. Od stoljeća sedmog tu Hrvati dišu i izdišu. Rekla sam joj: Katarina ja ću sve to ispričati. Od samog početka još dok su Eva i Adam (neka se uoči Eva na prvom mjestu) bili goli i nevini, ako te to zadovoljava. Molim te Katarina, molim te, molim te. Ostavit ću ti drugi svjetski rat pa radi od njega što god hoćeš (naravno držala sam fige u džepu) ali meni prepusti ovu ranu povijest.
A evo kako je to bilo i što kažu knjige, a htjela bih vjerovati da je fra Luka vidio stvari na moj način:
( Ali… iz ovih stopa premještam ovu šaljivu, krvavu, ludo-veselu, na svoj način viđenu i pisanu povijest uz dodatak još nekih tuđih povijesnih dodataka, puno ozbiljnije pisanih, na kraj romana. Ali, ako se, nego, već, sve ovo što nas tri sirote sestrice pišemo može nazvati romanom i ako koga Razlozi i Usud ovim zbivanjima zanimaju neka je, mislim tu povijest, potraži na zadnjim, najzadnijim stranicama, gdje joj je i mjesto…, iako razapeta sam, ne mogu skriti, između toliko proturječnih osjećaja i čina: odanosti Domovini, ruganju toj odanosti, silnom suosjećanju za svaku žrtvu, osudi zločina, razumjevanju i žaljenu zločinca, ljubavi za nemoćne i preziru za močne, može i obrnutim redom ili kako kome drago.)
Ali njih trojicu, oprosti mi Bože i oni koji me čitaju, moram spomenuti.
Fantasti:
Igrajući se idejama i heraldikom, tri davna hrvatska jahača panslavizma:
Vinko Pribojević (1525)
Dominikanski teolog sa Hvara ovako je složio mit, povijest, svoju želju i zamisao: Svi Slaveni vuku porijeklo od Noinog unuka Tira. On je praotac Tračana. Njihovi potomci su Iliri, a Slaveni su na kraju potomci Ilira. Čeh, Leh i Rus su po njemu tri brata patricija. Dalmatinca koji su se vratili u svoju pradomovinu i tamo zavladali nad tri slavenska naroda. Po Lehu-Lesi- Poljaci; po Čehu-Česi-Bohemi, a po Rusu-Rusi.
A mi Hrvati smo došli iz Bijele Hrvatske oko Krakova, vezani uz Poljake i Irce (ovo je moj dodatak) što je naravno vrlo tajanstven i neobičan trokut, put i veza. Sve tri nacije vole piti, pušiti i uživati, bore se kroz povijest s vrlo moćnim bliskim neprijateljima koji bi nas u slasnom zalogaju progutali. Većinom smo katolici. Vezani uz papu. Papisti dakle. Uz vjeru, Boga i seljačku slogu. I svi dobro razumijemo humor i viceve jedni drugih. I volimo piti, piti, i ti.
Ispričajte Ircu ili Poljaku neki naš vic i vidjet ćete da će vas razumjeti.
No dakle trebali bismo uputiti službenu notu, iz samih vrhova vlasti, Ircima, da prijeđu među nas Slavene. Možda bismo im mogli pomoći u borbi za samostalnost. Tu priču smo valjda svladali.
Juraj Križanić (1617-1683).
Svećenik, patricij. Sljedeći ideju panslavizma odlazi u Rusiju. O, tumači plemeniti Juraj, vi crikve kršćanske ujedinite se. Istok i Zapad ujedinite se. Budite jedno jer oduvijek ste bile jedno. Svi Slaveni ujedinite se. ‘Slavenski okvir’ ga je skoro stajao glave bez ramena i ostalih dijelova tijela. Zbog ‘vječne hrvatske težnje’ za ujedinjenjem svih Slavena Križanić je prognan u Sibir. Bio je na snijegu i ledu cijelih petnaest godina. Koliko mu je trebalo da napiše svoje političke rasprave.
Pavao Ritter Vitezović (1652-1713)
Ideja i želja bajna. Svi su Slaveni Hrvati. Kombinirao razne izvore iz starije prošlosti potkrepljujući tu tezu. Croatia rediviva je bio naslov djela. Što je htio? Povijesno sačuvati Hrvatsku zemlju od pretenzija Austrije i Venecije, a i ostalih. Jest to je Lijepa Naša za kojom svi posežu, možda je mislio.
Vitezovićeva je vrijedna knjižica -Rasprava Stemmatographia, sive Armorum Illyricorum delineatio, descriptio et restitutio . Heraldički priručnik koji sadrži sve ‘ilirske’ grbove, a kojim se služio, prilagodio ga, preveo i širio dalje Srbin Hristifor Žefarović. Pod pokroviteljstvom Arsenija IV Jovanovića- Šakabente, pečkog patrijarha koji je živio u prognanstvu u Habsburškoj monarhiji. Usporedimo li obje knjižice vidimo da Žefarovićev svezak sadrži portrete dvadeset i jednog sveca, i to su pretežno srpski kraljevi , kraljice episkopi osobito posljednji Nemanjići.
Jedan u nizu falsifikata. I tako eto: Ide vrijeme, dođe rok, eto vraga skok na skok.
Post je objavljen 04.02.2008. u 10:31 sati.