Nije me bilo neko vrijeme tu, a poneki su me već pitali šta je s reportažom iz Rima u kojem sam bila prošli tjedan i od tada ni bu ni me od mene. Već sam se pred ne znam koliko godina spremala posjetiti vječni grad, ali uspjelo mi je tek nedavno i to jednim obiteljskim povodom..Sve u svemu, tih 4 dana provedenih tamo je strelovito projurilo i noge su mi bile maksimalno u pogonu tako da sam imala muskulfiber od pješačenja. Bila sam smještena u širem centru tako da mi je uz dobrog domaćeg vodiča i detaljne upute gdje i kako kupovati i gdje klopati sve bilo nadohvat bus linije i par stanica od najpoznatijih rimskih znamenitosti. Zapravo je zgodno bilo vidjeti i doživjeti taj blitz susret s južnjacima koji su glasni i vole feštati kao i mi, vole pojest' i popit' ( to mi je najmanje teško palo), pokušat se snaći u prometu u 5-milijunskom gradu gdje kao da nemaju boje za iscrtati trake po ulici pa se vozi ko u onim filmićima o prometu u Indiji gdje se vozi po pravilu da pravila nitko ne poštuje i da se svi guraju i mahnito trube, a da nitko nikoga, za divno čudo, ne udari..Znam samo da ću idući put tamo imati jedan od glavnih missiona -shopping i to s frendicama jer se višestruko isplati (hint: vrlo lijep kaput do koljena u Max Mari na rasprodaji 700 kn). Nije da sam tip cure koja kupuje markiranu robu inače, ali to mi se urezalo u pamćenje jerbo u domaji nemreš takvo što naći ni u ludilu, pogotovo u tim dućanima s potpisom..Dok sam tako obilazila sva ta poznata povijesna mjesta, sjetih se svog omiljenog filmskog klasika, Praznika u Rimu. Audrey Hepburn mi je bila preslatka u tom filmu, a oduševila me i činjenica da se mogu kupiti razglednice i kalendari s motivima iz filma, jednako kao i kalendari s mačkama, koje su zaštitni znak jednog od povijesnih starorimskih lokaliteta, Largo di Argentina gdje ih ima valjda 50 koje tamo obitavaju. Izdvojiti nešto nauštrb nečeg drugog, ne bi bilo zgodno..Altare della Patria, Colloseum, Piazza Navona, Piazza del Popolo, Piazza di Spagna, Fontana di Trevi, Foro Romano...Sve treba vidjeti i 4 dana ne može nikako biti dovoljno. Tako da ja nisam stigla do Vatikana, a zadnji dan si baš nisam htjela priuštiti da imam trčanje do Fiumicina. Budem opet za neko vrijeme tamo, otuda i inspiracija za naslov..do tada, evo naramak sličica, a ja ću se baciti ponovo na prvi stupanj talijanskog, kojeg sam odslušala i položila davne'93 tako da puno toga razumijem, ali mi fali fond riječi..Ovaj put ću pokušati biti dosljedna jer će mi biti doživotno potreban..
Foro Romano, detalj