Dani se kreću s Istoka prema Zapadu, noći sa Zapada na Istok, stvarajući tako neobičnu mrežu koja izgleda kao vrtnja. Na tankim nitima susreta, zore ili sutona, nešto nečujno zadrhti u strepnji da će se Svijet rasparati po šavovima. Tren prođe i Svijet ostaje nedirnut. Privid gibanja u taktu sedam, četiri, jedan zapravo je vječno disanje.
Post je objavljen 04.02.2008. u 00:23 sati.