Pregled posta

Prvo je sa sjeverne strane kod Podace (dakle prema Splitu) magistrala umalo kompletno sletila u more i zaplivala s ribama, jer kronično klizište u dužini nekih stotinjak metara nije nikada sanirano kako treba (ustvari, nije uopće sanirano). Pa je sada promet ograničen na osobna vozila i pušta se naizmjenično na semafor, dok majstori ukopavanjem u brdo spašavaju što se spasiti da, a vi se na vlastitu odgovornost tih stotinjak metara klizišta vozite sa prslukom za spašavanje jer alternative nema Naime, zaobilazni put prema jugu – ne postoji. Jedino možete od Makarske preko vrleti Biokova nositi glavu u torbi, a kažu da tom cestom smrti mogu samo divokoze i Stipe Božić (a sada i kamiondžije) Pa ako iza brda stignete živi nekako ćete valjda doći i u Vrgorac pa Metković.
Druga faza se najavljivala godinama, ali nikako i realizirala, tako da je u narodu s vremenom prešla gotovo u mit iliti urbanu legendu. Mit koji nas je sa sve skorijim dolaskom autoceste iz Šestanovca, nespremne zaskočio ko´ Sauronov Prsten – Međuzemlje. Na južnoj strani našeg malog mista kod Rogotina (dakle prema Dubrovniku) zbog rekonstrukcije je za promet zatvoren Rogotinski most, jedini most preko Neretve u neretvanskoj dolini sve do Metkovića. Ali skupa sa njim i kompletna magistrala od našeg malog mista pa sve do mosta i okolnih manjih mista, sve zbog izvođenja priključka na buduću autocestu. I naravno, alternativnog pravca opet nema
Jer ako bi htjeli ići prema Metkoviću, Stonu, Dubrovniku, Cavtatu (dakle kompletnom jugu) - morate preći Neretvu (da ne spominjem cjelokupan teretni promet iz Luke prema BiH!). A da bi prešli Neretvu morate imati most. A kako je Rogotinski most zatvoren, sljedeći most je tek 20ak kilometara uzvodno kod Metkovića. A da bi došli do tog mosta promet je preusmjeren okolo-naokolo, nekim drugim zavojitim pravcima na Staševicu i Prolog, za koje ne trebam ni napominjati da su uski seoski putovi, močvarni puteljci i makadami na kojima se često dva vozila ne mogu ni mimoići i na kojima će se zbog pojačanog prometa opet glava nositi u torbi. Putovanje je naravno produženo za kojih 20ak-30ak km čiste jeze, a putovati se mora, što zbog škole što zbog posla. Ovih su dana mnogi zazivali pontonski most, prisjećajući se valjda davnih vremena kada je Rogotinski most građen, ali ´nažalost´ Neretva je do Metkovića plovna i pontonski most očito zbog toga nije došao u obzir.