Zašto ne volim Zagreb:
1. Babe, đedovi, žene, djeca, staro i mlado..... svi s cuckima za koje znaš da su cucki samo po kaputićima što im brižne vlasnice navlače prije ritualnog zaseravanja okoline (štakore, prema dosadašnjim spoznajama još ne vode u šetnju)
2. Brisanje dupesa istim stvorenjima, ali počistit nagazno-razgaznu minu nakon istog-JOK
3. Žene koje nakon tog ritualnog svetog čina puštaju vlastito mlado da plazi po tom- fuuuj
4. Nadrkana svekolika populacija
5. Krave u tramvaju koje te uvjeravaju da kutija kraj vrata služi tome da one odlože svoju torbu na nju, a ne da ja sjedim ( a mene nek' si prebaci preko ramena, pas mater retardiranu)
6. Razjarena dječurlija u tramvaju koju bih ja osobno tukla i ne dala jest..... nikad
7. Horde penzića koji uvijek imaju neodgodive posjete ni sami ne znaju kome ( Alchajmer), al' uvijek su tu kad ja moram na faks i onda grintaju, spominju roditelje meni osobno i slične đavorije
8. Golubovi na trgu....postala sam posebno osjetljiva na njih kad mi se jedan posrao na rame u Madridu i to na terasi u restoranu pa sam onda ja bljuvala preko ograde pred zgroženom klijentelom koja se počela dizat i napuštat restoran, a frendica mi s vlažnim maramicama brisala to govno (doslovce) s ramena......
9. Čudne navike mojih susjeda, pogotovo genije iznad mene koji u nedjelju obavezno buši neki kurac gore...............i nepogrešivo zna kad su ispitni rokovi. Isto tako, penzić trknut u glavu koji danonoćno sjedi na stepenicama pred ulazom i kvače (oponaša glasanje patke, bar mislim). Po zimi mu je, naravno, malo hladno pa kvače unutra, na radijatoru pred ulazom i odzvanja cijela zgrada, a svi moji pokušaji organiziranja velike čijane su neslavno propali. Dosad
10. Hrpetine betona, betona i još usranog betona, materijala pregrubog za Bambijeve nježne mekane papke...................oh
Zašto volim Zagreb
1. Galerija likova među kojima uvijek možeš naći nekog po svom čefu, daklem: Lou, Narandžasta, Tvrletova, Barakuda, MaliKonobarIVelikiPrijatelj, Zapostavljenograđani koji su napustili provinciju i došli ovamo pa ih tu jedino i srećem te Svi Oni Još Neotkriveni.
2. Daleko od staraca, daleko od kvocanja; idealni uvijeti za nemoralne radnje, stjecanje imunosti na prašinu, grinje i smeće po stanu, spavanje do kad 'oću i kad ja 'oću (dobro, sad...), spavanje u kadi bez: "Oš' ti više izać van, jebem ti oca" (od strane oca) i prijetnje: "Razbit ću tu kadu na komadiće i sagradit ti tuš kabinu pa lezi ako možeš" (mogu, al' jebeš to), bez: "Šta si to stavila na sebe, izgledaš k'o čudo" ( majka, ako imam više od tri boje na sebi, a imam) i: "Ja ti neću donirat bubreg za deset godina" ( otac, a majkemi, od upale mjehura uslijed jahanja panonskih kitova po snijegu, u otpr. 3 ujutro uvijek nosim potkošulju. Stvarno)
3. Maratonski telefonski razgovori u sitne sate
4. Zapostavljeni Grad je ipak dovoljno blizu
i zato još ovog tjedna
ću reći:
Dobra večer Zapostavljeni Grade!
Dugo se ne vidjesmo.... i predugo i......
ja ne skrivam da se možda malo carrie nastanilo u meni, ali shvati to kao samo malo odvezivanje kočnica. Lutanje je kompliment nebu iznad tebe, i svaka ulica svira novu melodiju. Ponekad se, duboko ispod tog beskraja pitam je li on druga osoba na ovome svijetu koja tako misli. Potrošeni ljudi vuku oči po tlu, i samo zahvaljujući njima, provincijski duh ne ocrtava samoću iako ponekad naglasi usamljenost. U mislima brojim sitne zveketave korake od jednog do drugog pročelja. S unaprijed stečenom spoznajom da sam jedina, šaljem ovu razglednicu bez slika. Jedan je SlučajniSudrugUPijančevanju jednom rekao: Jeste li primjetili da su gradovi uvijek žene? Naravno; samo žensko zaklanja svoje štićenike zidovima koji pričaju priče, osmjehuju se sa svakog noćnog i neosvjetljenog ugla kurvinskim osmijehom, žure na nepoznate susrete i sve to zapakiraju u savršenu koketnost zainteresiranih...
Možda sam se samo solidarizirala, ali i sam dobro znaš da sam drugog kova i da pogrešan padež u pravom trenutku izaziva žmarce. Apstrakcija je možda najsloženija definicija koja mi pristaje, i ja ne mogu reći da ne marim. Laž je izvrstan poklon, ali moraš imati tu žilicu za nju jer ona nije za svakoga. Samo počašćenima pripremam svjetlucava iznenađenja kojih ponekad postanu svjesni ....i razumiju.
Post je objavljen 03.02.2008. u 15:49 sati.