nisam sama... to znam.. ali svi ljudi koji mi pomažu da
ne budem sama su samo moji površni frendovi....
i oni neće biti uz mene kad mi je najteže...
samo jedna osoba hoće... u to sam sigurna...
samo Kaya... unatoč tome što nismo tako
nerazdvojne kao prije... (djelomično je razlog i škola...)
još uvijek osjećam neku povezanost...
znam da joj mogu vjerovati... i da će biti uz mene
kad mi bude trebala pomoć....
barem ja tako mislim...
nisam sigurna za nju...
ona nema takvo mišljenje o meni...
..ja sam mislila da sam izgubila Kayu... ali ono što je u srcu
nikada ne nestaje... Još ju uvijek volim više
od drugih frendova... i još uvijek joj vjerujem više
nego ikome drugome...to nitko i ništa nikada neće moći zamijeniti....
ja to znam...zato, meni je Kaya još uvijek najbolja prijateljica...iako ne tako nerazdvojna, srcem joj mogu reč..
i ona će shvatiti ono kako se osjećam...
najljepše trenutke u života sam proživjela s njom,
to mi nitko neće oduzeti... kada budem najosamljenija,
znam da ću se moči njoj obratiti... a ona će shvatiti...
jer pravi prijatelj osjeti se u srcu, a ne prema vanjštini...
možda to mnogi ne bi rekli...
recimo, kako ti je ona naj frendica kada skoro nikada nisi
s njom...
baš je u tome stvar...koliko se ne vidimo...a prijateljstvo je tu... u srcu...
i kad god se vidimo...možemo plakati zajedno, smijati se,jer uvijek ćemo razumjeti jedna drugu.... to prijateljstvo je malo zatajilo u zadnje vrijeme...
i žao mi je... ali htjela bih ga obnoviti.... I sada, ovim putem, malo glupim, ali svejedno...
Kayo... hočeš li... da ja i ti pokušamo ponovno obnoviti naše prijateljstvo??
to bi mi puno značilo... znam da ja još uvijek osjećam tvoje razumijevanje... I osjećam da si mi najbolja prijateljica... samo želim da ponovno bude kao prije... želiš li ti?
Post je objavljen 03.02.2008. u 10:23 sati.