DR. TONČI MATULIĆ, IZVANREDNI PROFESOR MORALNE TEOLOGIJE NA KBF-u U ZAGREBU
Prve nedjelje u veljači Crkva u Hrvatskoj slavi Dan života (ovogodišnji je 13. po redu), želeći upozoriti da je ljudski život svet. Svetost ljudskog života, njezina proslava ili njezino ugrožavanje, ima onoliko lica koliko ima sam život. O nekima od njih za Glas Koncila, broj 5, 3.2.2008. (www.glas-koncila.hr) progovorio je bioetičar dr. Tonči Matulić, izvanredni profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ovdje prenosim dio toga intervjua, cjelovitu verziju možete pročitati na portalu GK.
KRIZA SVETOSTI ŽIVOTA JE KRIZA BOGA
Jednoj ste svojoj knjizi dali naslov: "Medicinsko vrednovanje etičkih granica: svetost života prikliještena između autonomije i tehnicizma". Kako biste definirali suvremeni status "svetosti života"?
DR. MATULIĆ: Svetost života u današnjem sekulariziranom svijetu je ugrožena. Ona više nije ona zadnja referentna točka u koju se upire kad se promišlja o vrijednosti ljudskog života, dostojanstvu ljudskoga života i ljudskim pravima. Jer sekularno društvo koje djeluje kao da Boga nema, ne prepoznaje krajni temelj u čijem svjetlu mi kršćani promišljamo o svetosti ljudskoga života. I to je razlog krize. Dakle, možemo reći da je kriza svetosti ljudskoga života u suvremenom društvu zapravo kriza Boga.
Međutim, u tom istom svijetu postoje kršćani, postoji Crkva, koji polaze od te temeljne pretpostavke da je ljudski život svet. To znači da je ljudski život dar Božji, da je život uopće, u svem svom bogatstvu, u svoj svojoj punini i u svom svojoj vrijednosnoj zgusnutosti prisutan u Bogu. On je "živi" Bog i jedini je on Tvorac i Izvor života. Odatle ono poznato načelo o nedodirljivosti ljudskog života "od začeća do naravne smrti".
I EMBRIJ IMA LJUDSKO DOSTOJANSTVO
Kad kažete da je svetost života ugrožena, možete li nam nabrojati glavna područja na polju medicine i biogenetike na kojima se to konkretno događa?
DR. MATULIĆ: Ugrožavanje svetosti ljudskoga života manifestira se na različite načine u kontekstu današnje medicinske prakse, ali i u širem kontekstu znanstvenoistraživačke djelatnosti. Prije svega tu je dobro poznati fenomen namjernog pobačaja. Drugi već dobro znani problema jest medicinski potpomognuta oplodnja, koja je povezana s čitavom lepezom etički spornih i neprihvatljivih postupaka. Spomenut ću samo stvaranje viškova embrija - uvijek valja imati na umu da je riječ o ljudskome biću u najranijoj fazi njegovoga razvoja - koji se potom ili uništavaju ili se preusmjeravaju za znanstvena istraživanja. Tu je svakako u nekim zemljama i praksa eutanazije, tj. preuranjenog slanja u smrt terminalnih bolesnika, dakle ljudi koji se nalaze u zadnjoj fazi života.
Nadalje, u kontekstu znanstvenoistraživačke djelatnosti susrećemo se s problematikom kloniranja. Izazov kloniranja čovjeka je nesumnjivo velik, provokativan i jako vrijednosno nabijen. Danas se govori o dvije vrste kloniranja. Jedno je "reproduktivno kloniranje". Riječ je o stvaranju, da ne ulazimo u detalje tehničkog postupka, novoga ljudskog bića bez spolnog čina, dakle bez spajanja muške i ženske spolne stanice. Takva bi jedinka u genetskom smislu imala iste osobine kao i odrasla osoba koja je klonirana. Valja reći da je na općoj razini postignut konsenzus o tome da se postupci vezani uz reproduktivno kloniranje zabrane. No nitko ne može jamčiti da se u nekim privatnim ustanovama ne radi na tome.
S obzirom na načelnu zabranu, daleko je izazovniji problem - zato što je već postao stvaran - takozvano terapijsko kloniranje matičnih embrionalnih stanica ili takozvano terapijsko kloniranje embrija. I u jednom i u drugom slučaju riječ je o "stvaranju" ljudskih embrija s time da se u prvome slučaju koriste već postojeći zamrznuti embriji, od kojih se dobivaju matične stanica koje bi onda trebale poslužiti u neke terapijske svrhe. U postupku dolazi do uništenja embrija.
Kad etički vrednujemo takve postupke, valja prije svega reći kako je za nas ljudski život dar koji ne smije biti izložen nekakvim tehničkim manipulacijama. Nadalje, čovjek - opet u svjetlu onoga što smo rekli na početku - ima svoje inherentno dostojanstvo od samoga začetka. To se dostojanstvo ne stječe. Njega nijedna ljudska instancija nije ovlaštena dati, a niti ga oduzeti ili osporavati. Ono je jednostavno inherentno, tj. urođeno svakom ljudskom biću od samoga početka. U skladu s tim i ljudski embrij, kao najranija faza postojanja ljudskoga bića, također posjeduje to dostojanstvo. Na temelju toga tvrdimo također da on ima pravo na život, tj. pravo na postojanje od prvoga časa začeća. Područje takozvanoga terapeutskog kloniranja povezano je, dakle, s cijelim nizom etički neprihvatljivih elemenata, a najočitiji je onaj o totalnoj instrumentalizaciji ljudskoga bića u njegovu nastanku.
Među napade na ljudski život valja ubrojiti i smrtnu kaznu, potom fenomen liječnički asistiranog samoubojstva koje je novijega datuma. Ti napadi pokazuju da je čovjek vlast nad životom uzeo u svoje ruke. Zbog neprihvaćanja Boga kao začetnika života, sekularizirano društvo nije u stanju u ljudskome životu prepoznati dar, a u dokazivanjima se problem apsolutne bezuvjetnosti rješava imanentistički, tj. u skladu sa zahtjevima ideologije autonomizma. Tada više nemamo svijest o služenju ljudskom životu, nego o gospodarenju nad ljudskim životom. Nasuprot tomu kršćanska svijest jasno ističe tko je jedini Gospodar života...
Ovdje ne govorimo o moralu u svakidašnjici, nego o etičkim pitanjima u njihovu epohalnom kontekstu, a to pretpostavlja činjenicu da su mnoge dojučerašnje moralne konvencije radikalno potkopane. Postavlja se pitanje što etika u znanosti i znanstvenim istraživanjima uopće znači. U tom kontekstu moram sa žalošću konstatirati da je etiku uvelike progutala tehnika, tako da klasično načelo po kojemu sve što je tehnički izvedivo nije ujedno etički dopustivo sve manje drži vodu u uvjetima totalne vladavine tehnike i biotehnike. Drugim riječima, spomenuto načelo danas u praksi poprima obrnuto značenje. Samo ću naznačiti jedno područje medicinske djelatnosti gdje se to svakodnevno događa, a to je takozvana reproduktivna medicina. Sapienti sat! Pametnomu dosta!
SUOČAVAMO SE S POSEBNOM "KASTOM"
Neka poglavlja biotehnologije doista izazivaju najozbiljniju zabrinutost. Primjerice mogućnost izbora "djeteta po želji". Povijest je dosada upoznala nastojanje za stvaranjem "nadmoćne rase". Nisu li zamislivi puno sofisticiraniji scenariji, ako uzmemo u obzir veliku neinformiranost i zbrku koju stvaraju zagovornici ničim ograničenog napretka, a potom i popustljivost zakonodavaca na "želje" pojedinaca i skupina?
DR. MATULIĆ: Doista... živimo u znanstveno-tehničkoj civilizaciji i svako će kritičko pitanje o ekonomskim ulaganjima u znanost i tehnologiju biti proglašeno neprijateljskim prema napretku. Kao što je u neka davna vremena bilo neupitno ulagati u sakralna zdanja, jer se živjelo u samorazumljivostima kršćanske civilizacije, tako je danas postalo neupitno ulagati u znanost i biotehnologiju zbog samorazumljivosti znanstveno-tehničke civilizacije.
Međutim, mi moramo postavljati i kritička pitanja. Jer je u pitanje stavljen i sam opstanak čovječanstva. Čemu služe sva ta istraživanja? Odgovor bi bio: zdravstvu, medicinu, prehrani ili, jednom riječju, boljoj kvaliteti života. No što se događa? Dok s jedne strane sve više ulažemo, dotle smo s druge strane sve više ugroženi. Ili, da budemo precizniji, ako raznovrsne usluge i jesu bolje, one su sve skuplje, a onda i nedostupnije mnogima. U pitanju je socijalna pravednosti u globaliziranome svijetu.
Danas se suočavamo s jednom posebnom "kastom", vlastitom ovoj tehnološkoj civilizaciji, a to je tehnokratska kasta. Tehnokrati su vrhunski vještaci u pronalaženju načina da se javnost obmani kako je nešto važno, kako je nešto dobro, probitačno, kako ako od nečeg odustanemo zapravo srljamo u propast. Međutim, znamo da krajnji ishod tog njihovog uvjeravanja neće biti dobrobit čovječanstva, većine čovječanstva, dobrobit društva i svih pojedinaca u njemu, nego je na prvom mjestu dobrobit njih samih. Oni žele određivati na koji će način svime time upravljati, jer u središtu svega stoji profit.
Božanstvo profita je već odavno promaknuto u vrhovno božanstvo!
Post je objavljen 03.02.2008. u 13:25 sati.