Često pišem o ljubavi, obično su to tekstovi o ljubavnim jadima, fantaziranja zašto ipak! ne trebam muškarca i zašto sam opet! naletjela na kretena.
Pišem o početku nečeg, pa onda o tome kako je frustrirajuć osjećaj koji sam dobila u miraz na kraju te cijele priče.
I sve su to filozofiranja, obrambeni mehanizmi i one stvari o kojima smo već davno učili u srednjoj školi da danas nam ih širokogrudno prodaju po časopisima.
Pišem o ljubavima kada me pere PMS (o da, mada ne vjerujem u njega ipak sam svjesna da me pere, i to na specifične načine, plačem bez razloga, na oči mi se spusti neka čudna težina, valjda tuga i svaka me sitnica natjera da isperem suzne kanaliće, sva sreća da jedan običan smiješak dovede do toga da pms nestane kako je i došao), pišem kad imam oproštaljke od nesretnih ljubavi, pišem kada imam potrebu poslati 600 sms-ova u minuti (tako da to ne učinim).
Pisala sam i o onima koji su "obilježili" moje dosadašnje ljubovanje, neki od njih nisu bili niti na razini zagrljaja a kamoli nečeg više, ali da su me odredili jesu... i ma ih nekoliko koje zabunom pobrojim na prste kada moram brojati svoje dečke, pa se osjećam jadno poput neke čudakinje koja živi u snovima (ne nisam toliko jadna da izmišljam veze samo da bi bio veći broj).
Ali nikad nisam pisala o nečem što se dogodilo nedavno, o činjenici da sam zaboravila neke od onih koji su me "odredili".
Našla sam se u situaciji koju mrze sve žene "Koliko si ih imala do sada?"... i ne, ja nisam lagala...ja sam zbilja zaboravila ne neke od njih... ne zbog toga što ih je bilo puno...prsti jedne ruke su mi previše...
Ja, koja ima brojku onih s kojima je flertala i ljubila se, onih u koje se zaljubila, manju od brojki mnogih mojih prijateljica... ja, koja sam make out karijeru počela vrlooo kasno za današnja mjerila, ja, koja kao što je gore već navedeno u bitnije muškarce uvrstim i one koje sam voljela tajno... ja, zaboravim jedan cijeli period u životu.
Ne znam zašto se muškarci silno boje broja bivših ljubavi svojih djevojaka i žena, i tko je izmislio glupu frazu "prvi se pamte", kad bih ja to lako riješila onom "Dušo, da je bio dobar nebih bila ovdje s tobom" ili onim što bi iz svog iskustva jasno mogla reći: "Ja se ne sjećam svog prvog."
I nikako nebih lagala...ne sjećam se prvog.
Znam tko je, znam datum, znam miris, znam okus, znam okolnosti, znam ime i prezime, znam sve jer sam bila zaljubljena 3 mjeseca, znam sve jer sam već daleko bila punoljetna u svim zemljama ovoga svijeta, i išla sam po onoj opet glupoj iz Cosma "tko se boji sexa još - mora ić na terapiju", sjećam se osjećaja, sjećam se neosnovanog straha od trudnoće...svega se sjećam... kako i ne bi...pa nije tako davno bilo, pa nije tako grozno bilo da bih trebala gurnuti u područje slijepe pjege sjećanja.
Ali sada kad razmislim...ništa mi to ne znači...prvi nije taj za kojim žalim...prvog se ne sjetim...pa kome bi to trebalo biti važno ako meni nije?
Zaboravila sam i na onoga za kojeg sam prošle godine slavodobitno napisala "Napokon imam pravu vezu"... dečka koji me psihički iscrpio svojom depresivom, dečka koji je u mom životu postojao 3 - 4 mjeseca, ne tehnički bio prisutan nego postojao...dečka za kojeg sam puno molila, dečka za kojeg sam plakala, dečka kojeg sam samo ljubila, pa nemam razloga da zatomljujem one "proste" stvari kad ih nije bilo... ja sam ipak, eto na njega zaboravila... hm, hm... pa kome bi to trebalo biti važno nego meni?
Svi, baš svi s ljubavlju su ušli u moj život, sve sam ih voljela, o svima maštala, zbog nekih željela odseliti daleko, zbog nekih voziti motor, zbog nekih letjeti zrakom, zbog nekih roditi djecu...ali zbog svih biti njihova ljubav života... s nekima je krenulo k ispunjavanju snova, s nekima se zadržalo u mašti...ali svi su ostali na razini avantura... imam život pun avantura...i već zaboravljam na neke.
Jesam li muško? Ne primjećujem detalje i zaboravljam važne datume, ne pamtim što ljudi vole ili ne vole jesti, ne primjećujem promjenu u frizurama svojih prijateljica... da, o da, to sve objašnjava...muško sam...
Ili već jednom netko treba glasno i jasno reći, bez srama i s hrpom ponosa... žena sam i volim avanture, volim flert, druženja, zabavu... zaboravljam na one koji su mi manje značili a ipak sam s njima probala svašta... da žena sam i boli te briga koliko sam dečkiju do sad ljubila, s koliko sam njih do sad spavala... da je i velik broj, ja sam ih iovako već zaboravila jer: