Volim te, malena moja. Volim te kao nikad nikog prije. Zato jer tebe volim zbog toga što te mogu osjetiti. Ne moram te vidjeti, niti čuti, ali ću te osjetiti u prostoriji. Osjetit ću brdo tvojih emocija kako uplašeno drhtaju u zraku kao plamen svijeće. Tko god da te stvorio, malena moja, nek ne misli da je pogriješio, nek se raduje jer stvorio je pobjednika u poraženom. Rijetki se poslije poraza dižu, a ti to svaki puta uspijevaš napraviti. Zbog toga ti se, malena moja, divim. Divim ti se jer sam večeras uvidjela kako je teško iznova početi. Ja to večeras radim po prvi puta. Razmišljam što trebam izbaciti iz svog života a što ostaviti. Večeras sam u srcu osjetila toplinu jer sam vidjela tebe kako promatraš me sa prozora svoje kuće. Je li tebi trebala utjeha? Ja sam ovdje i čekam da mi se obratiš. Podijelit ćemo naše tuge i zajedničkom borbom pretvoriti ih u sreću. Nemoj se previše veseliti jer nakon svakog sunca dolazi kiša. Mislim da to barem tebi ne trebam objašnjavati. I kada se tome najmanje nadam dobijem posjetioca koji me apsolutno ne razumije i tek tada shvaćam koliko mi zapravo trebaš, a znam da te neću dobiti. I to ne zato što me ti ne bih prihvatila, nego zato što ako smo slični, ti ćeš biti prevelika kukavica da mi priđeš. Ali malena moja, to me neće spriječiti da te volim i dalje.
Plačem
a smijeh u mojoj glavi zvoni!
Ne pitaj ništa, šuti...
samo gledaj kako
GORIM
-Mundus universus exercet historionem!!!!
Post je objavljen 02.02.2008. u 19:58 sati.