Broken Social Scene -Superconnected - KLIK KLIK
čekala sam u kutu
da me prozovu,
moji koraci su meki,
stopala utonula u pod
magnetom povezana
s tisućama stabala,
širim ruke: obuhvatiti
želim: kad hodam,
okrznem tuđe ruke
mrak je ono što nas
povezuje
i hod prema svjetlu,
trepavice razmazane,
usisavam svo očekivanje
koje nadmašuje
bubnjanje srca:
kažem si:
nemoj misliti da
si drugačija,
da si bolja
jer dobit ćeš buket,
gram osmijeha,
poklon, pažljivo zamotan
i dvoranu koja plješće:
nemoj misliti:
takva je procedura
kad zaklopim oči
i uronim u žednu gomilu
koja grize nokte
ja sam sjajno spojena
sa svojim super-egom
i ništa ne može nadmašiti
osjećaj trenutne izoliranosti
Post je objavljen 02.02.2008. u 19:34 sati.