Marketing
Eto, opet ja... tak... malo....
Izgleda da ovdje pišem samo kad imam nekih problema i kad me nešto muči... Pa logično, kad svaki put kad mi se desi nešto dobro, u biti većinu tog vremena provedem feštajući, i ne obazirem se previše na to da to zapišem ili arhiviram... To mi se događa u većini slučajeva.
No uglavnom, za one koji su nekoć čitali ovo... davno je to bilo, jelda? I što se promijenilo kodmene u životu? Hm, ne znam... ona sva sranja s Nykom od prošlog posta su prošla, riješena, donekle. Ja sam svoju savjest očistio, i tako to.
Marina, the frendica moja koja se isto spominjala prije, i s kojom sam isto imao epizoda svoje vrste i prije... nekako se više ne javlja i nismo više toliko u kontaktu... Ha, ne mogu ju ni kriviti, jer sam svjestan da sam promijenio svoje ponašanje i svoj odnos prema ljudima. Pokačili smo se nedavno, i to je samo potvrdilo tu situaciju. Da sam se povukao od ljudi.
Skužio sam da sam postao preveliki altruist prema ljudima oko sebe i ne dobivao ništa zauzvrat, davao sam i svog vremena i sebe ljudima koji to nisu vidjeli i nisu cijenili niti barem pokazivali zahvalnost. Ne govorim sad o Marini, govorim općenito. Hoću reći da su me iscrpili, da nisam više mogao biti za sve tu, podjednako pun razumjevanja i podjednako upijati njihove negativne emocije. Nije da ne želim, nego ne mogu. Ne mogu kad i sam imam svojih problema koje nikako ne uspjevam riješiti.
Ovo zimsko ferje, tj. ta dva tjedna što sam ih imao su mi poslužili kao svojevrstan psihički odmor od tog svega, od mentaliteta koji vlada na mom faksu i svih tih frustracija koje plivaju zrakom tamo. Uspio sam se skoncentrirati i nekako smiriti uzburkale emocije u sebi što se toga svega tiče, samo da bih sad ponovo namirisao to oko sebe. Toliko vremena se troši na trivijalnosti i idiotarije dok one bitne stvari trunu i šire se u tebi... ne, to nije pravi način...
No, i sam sam primjetio koliko je mene to sve progutalo. Imao sam nedavno svoj prvi nekontrolirani agresivni ispad. I iako nitko nije stradao, određena je šteta učinjena, i još se kajem. CDJay je probio iz mene na vidjelo u tom trenu, i ljudima nije bilo jasno odakle takav ispad. Priča je bila ovakva:
Okupilo se moje društvo na rođendanskoj pijanci frenda i skoro cijelo veče sam im ja bio na tapeti. I svo to kajlanje i podjebavanje je inače oke... navikao sam da mi ispijaju krv na slamku dok ne popizdim, ali tamo je bilo i drugih ljudi, i baš nije bilo ugodno kad si okružen neznancima koji ti se smiju... i sve one slatke cure na koje sam bacio oko te večeri gledale su me ko totalni šljam. Nitko ne voli biti dežurna luda...
Pa sam malo puko, ali šutio, par puta ih poslao u kurac i nastavio lokati... i napio se, da. Jako.
I u jednom trenu frend me pita za upaljač, dam mu da zapali i odem nekud, ne sjećam se kud, tad sam već bio pijan. Kad sam se vratio, pitam ga gdje je upaljač, posto sam i sam zaboravio na njega. Ovaj prekopa džepove i ne nađe... Ja prekopam kaučeve i tamo gdje smo bili i isto ne nađem nigdje.
E, još uz podjebavanje, onda sam stvarno bio u kurcu jer to mi je poklon od prije 7 godina kojeg sam dobio od lika koji me naučio sve što danas znam o grafičkom dizajnu, i na neki način, to mi je bio simbol ustrajnojsti da izdržim do kraja ovo što sad studiram i jednog dana upišem taj dizajn... Znam da je smješno.. to je jebeni metalni zippo upaljač, u biti ništa posebno... Ali ipak, meni znači puno.
Uglavnom, ošao sam kod jednog frenda u sobu malo skulirati..... to je nešto kao dom tamo gdje smo pili.... Pa je došao jedan frend, sjeo kraj mene, pa došao i taj koji je izgubio upaljač, i obojica me nagovaraju da se vratim, da plešem, ovo-ono...
I u tom trenu taj lik izvuče iz džepa upaljač i krene mi: "Jel ovo možd tvoj upaljač?"
Ja kak sam skužio to, uzeo upaljač i razvalio mu poštenski bitchslap, onak, preko ovog frenda koji je sjedio između nas na krevetu........... i otprilike u istoj sekundi skužio da sam pretjerao.
Tip to nije zaslužio, nije ga on htio ukrasti ili nešto, bio je samo pijan i nije skužio da mu je ostao u džepu upaljač. Ja sam mu se ispričao, i po kodeksu bratstva, on je imao pravo meni vratiti šamar. To sam inzistirao, pokupio šamar i ostatak večeri se osjećao ko najveće govno. Taj lik mi je frend iz srednje još, i ovo mi je prvi put u životu da sam bio pun ko šipak govana i sranja sa strane da bih to na kraju iskalio na nekog ko je najmanje kriv bio te večeri, jer niti me previše on podjebavao, niti išta.
Ispričao sam mu se jedno 150 puta te večeri, i nadam se da će biti oke. Nadam se da su i ovi drugi shvatili da nije u redu da me toliko podjebavaju, jer i ja imam ograničenu toleranciju, a nakon toga se izgubim, ne razmišljam i ne biram. Valjda je očito iz ovog primjera.
Ja nikad ne radim nepromišljene korake i nikad ne postupam mimo moje svijesti i po nagonu... ovo mi je bio prvi put dosad ikad. To sve je trajalo par sekundi, otkako sam ja sjedio tamo i kuhao u sebi svo to podjebavanje i sramoćenje tokom večeri, i kad se taj frend našao tamo i kad sam mu zalijepio taj šamar.... to je bio tako dobar osjećaj! E tog me strah. Jer to bi značilo da se u meni opet budi moj alter ego, a to nije dobro za druge, a finalno, ni za mene... A taj lik ni kriv ni dužan sjedi, gleda u mene i nije mu jasno šta i zašto...
I onda, valjda po pravilu da sve se vraća i sve se plaća, po povratku u stan, vraćali smo se svi grupno, i naletili na jednu ogradu u ulici koja je bila drvena, pa smo ovaj lik i ja pokušali rukama razbiti drvene letve koje su činile tu ogradu. Pa sam si strgao ruku. Ujutro sam se probudio s mamurlukom i otečenom, raskrvavljenom rukom. Boli na stisak i boli na pogled. Boli kako god sa uzmeš, evo, bacio sam i slike. Jedna je samo rane, a druga je čisto za usporedbu, da se vidi kako mi izgleda prst na zdravoj ruci i koliko je ovaj drugi otekao....
ovo je moja ruka nakon očišćene krvi i nakon što je prestalo krvariti....
....a ovo je usporedba kažiprsta lijeve i desne ruke. Obratite pozornst na razliku u obujmu prstiju.....
veselo, jelda?
Eto toliko zasad, valjd će biti dosta.
Budite pozdravljeni!
AVE!
Post je objavljen 02.02.2008. u 16:12 sati.