Današnji blagdan Isusova prikazanja u Hramu, koji se naziva i Svijećnica, podsjeća nas na važan događaj u Isusovu životu odnosno životu Svete Obitelji. Isus – iako Bog – kao čovjek, po pobožnosti svoje majke Marije i poočima Josipa izvršava propis starozavjetnog Zakona koji je Bog po Mojsiju dao svojemu Izabranom narodu. On tako, premda još maleno dijete, pokazuje ono što je poslije riječima pojasnio: Nisam došao dokinuti Zakon, nego dopuniti. Na koju se odredbu Zakona to odnosi tumači nam odlomak iz Knjige Izlaska (13,1-3a;11-16):
Gospodin reče Mojsiju: "Meni posvetite svakoga prvorođenca! Prvjenci materina krila kod Izraelaca, i od ljudi i od životinja, meni pripadaju!"
A onda Mojsije reče narodu: "Kada te Gospodin dovede u zemlju Kanaanaca - kako vam se zakle, tebi i tvojim ocima - i kada ti je preda, ustupajte Gospodinu prvorođence materinjega krila, a tako i sve prvine što ih tvoja stoka dade - svako muško pripada Gospodinu! Svaku prvinu magaradi otkupi janjetom ili jaretom. Ako je ne otkupiš, slomi joj vrat. A svakoga prvorođenca između svoje djece otkupi.
Kad te sin tvoj sutra zapita: Što znači to? - odgovori mu: Rukom jakom izvede nas Gospodin iz Egipta, iz kuće ropstva. Kako je faraon postao tvrdokoran pa nas nije htio pustiti, Gospodin je poubijao sve prvorođence u zemlji egipatskoj: prvorođence ljudi i prvine stoke. Eto zato Gospodinu žrtvujem svaku mušku prvinu materinjega krila, a svakoga prvorođenca od svojih sinova otkupljujem. Neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci i kao znamenje posred čela da nas je rukom jakom Gospodin izbavio iz Egipta."
A sam događaj prikazanja Isusova u Hramu opisan je u Novom zavjetu, u Evanđelju po Luki (2,22-40):
Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! - i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:
"Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga."
Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!"
A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Dakle, mnogo prije nego je Isus sam sebe nazvao SVJETLOM i svojim učenicima dao zadaću da budu SVJETLO SVIJETA, starac Šimun ga je proročki tako nazvao. Tumačeći značenje današnjega blagdana don Živko Kustić (u kolumni u JL) podsjeća da i po Bibliji i po znanosti postojanje svega počinje sa svjetlošću. Osim toga Biblija naviješta da će i na kraju povijesti ostati silna svjetlost, da će ta Svjetlost na kraju za ljude i s ljudima biti sam Bog. U Otkrivenju (v. 21,23) stoji da u vječnoj proslavi ne treba ni Sunce ni Mjesec da svijetle jer slava Božja sve obasjava i svjetiljka je Jaganjac.
"Usred te i takve povijesti previranja svjetlosti i tame - evanđelist Luka (Lk 2,22-40) bilježi kako su Marija i Josip donijeli novorođenoga Isusa na uobičajeno prikazanje u Hram, a ondje ga je starac Šimun proročki prepoznao i obznanio kao 'svjetlost na prosvjetljenje narodâ'. Od iskonskog 'Velikog praska' - odnosno stvaranja svjetlosti na početku svemira, do završne pobjede Svjetlosti na kraju povijesti i zauvijek Isus se skromno, ali jasno javlja kao Svjetlost.
To je sadržaj današnjega blagdana Svijećnice i smisao blagoslova svijeća u crkvama da se čuvaju i znakovito pale u kućama. To čine vjernici Svjetlosti. U tami svijeta, u izmjenama dana i noći, u strepnji od globalnog zahlađenja, hladnoće i mraka. Posljednju će riječ imati Svjetlost. Tako kršćani vjeruju, u tom svjetlu osluškuju glasove iz područja znanosti te strepnje i nade iz područja sadašnje i buduće povijesti."
Post je objavljen 02.02.2008. u 15:39 sati.