svaki put...kad mu pogledam u oci....vidim isti sjaj...svaki put...i za sve je kriv samo da ga nisam nikad upoznala...da sam ga pustila da ode...nije fer..jer sad placem jer znam da izmedu nas nece biti nicega...znam da je gotovo...i kad bi barem moga dobiti sansu...sve bi dala samo da me jos jedanput pogleda...onako njezno...kao prije...da vjerujem...da znam....da cu zauvijek biti njegova...da se nemoram brinuti...jer znam da ce me on vjecno voljeti...i zato je za sve on kriv...i te njegove oci...koje vise nikad imati necu moci....smrc...a sanjala sam da mi se vratio da me poljubio...i onda sam se probudila i shvatila da je on kriv...ili...ja...nisam sigurna...al jedno znam...voljet ga jos i dan danas nisam prestala...
Post je objavljen 02.02.2008. u 14:55 sati.