evo...prolazi još jedan dan....još jedna svakodnevnica...ne znam dal sam sretna ...trebala bi biti.,...imam frendove koji me vole(bar tako mislim),roditelje iako bi kojiput poželjela da jednostavno nestanu......preživljavam li isti život ko prije...neeee.....shrvana u boli.... naravno....svaki dan nema kraja...poželim zaspati i nikad se više ne probuditi....ne znam ni šta je ljubav....misliš da ga voliš al cijelo vrijeme sama sebe lažem....poželim vikati i prekinut sve....ne mogu....stalno s pitam postupam li kako treba....samo je jedna tanka nit koja može prekinut...a ni ne znam šta je to..
umirem..to je jedna riječ za sve ovo...ne znam kako objasnit tu svoju psihu koja se dešava....laže laže laže...i ne govori isiinu...pokušavam prodrijet u psihu njegovog razmišljanja..ne ide....to je kraj...kraj ovog posta i moga života....zbogom....i pozdrav mom adrianichu..puseeko majeni...cmok
Post je objavljen 04.03.2008. u 20:03 sati.